Koncepcija adaptivnog liderstva sustavno se istražuje, proširuje i produbljuje od daleke 1994. godine u knjigama i stručnim člancima raznih autora koji se nadovezuju na dva osnovna djela: Leadership Without Easy Answers i Leadership on the Line. Sve opsežnija literatura ovog rastućeg znanstvenog područja obuhvaća radove naših kolega Sharon Daloz Parks (Leadership Can Be Taught) i Deana Williamsa (Real Leadership). Druga djela aplicirala su koncepciju adaptivnog liderstva na specifične profesionalne izazove kao npr. knjiga Richarda Fostera i Sarah Kaplan Creative Destruction, knjiga Donalda L. Laurieja The Real Work of Leaders bavi se implementacijom pristupa u velikim kompanijama, zatim Garyja De Carolisova A View from the Balcony koja proučava uvođenje koncepcije u razne uslužne sustave; Stacie Goffin i Valora Washington u djelu Ready or Not povezuju adaptivno liderstvo i obrazovanje u ranom djetinjstvu; Shifra Bronznick, Didi Goldenhar i Marty Linsky u djelu Leveling the Playing Field koncepciju provlače kroz specifičnu situaciju koja determinira položaj žene u izraelskim organizacijama; Kevin Ford u djelu Transforming Church: Bringing Out the Good to Get to Great bavi se izazovom transformacije američke crkve.
Navedena znanstveno-stručna djela rezultat su nastojanja da se praktično razumije odnos između liderstva, adaptacije, sustava i promjena. Utemeljena su u nastojanjima znanstvenika da objasne evoluciju ljudskoga života te evoluciju čitavog života na planetu Zemlji.
Gotovo četiri milijuna godina naši su preci živjeli u malim grupama i tragali za hranom. Potom su počeli razvijati specifičnosti koje su im omogućile da kontinuirano unaprjeđuju strategije i alate za lov i kretanje. Usporedo s time, s ubrzanjem evolucijskih promjena jačale su i njihove fizičke sposobnosti. Oslanjajući se na sposobnost „internalizacije mudrosti starijih“ – kako su to antropolozi i psiholozi nazvali - prvi ljudi stvorili su prve samoodržive kulturološke norme koje nisu poznavale pojmove „nadređenosti“ ili izvanjskog „autoriteta“. Kulturološke norme omogućile su ljudskim bićima izuzetnu adaptivnost i skalabilnost. Otprilike prije dvanaest tisuća godina ljudi su pripitomili biljke i životinje, a njihova nova sposobnost skladištenja hrane omogućavala je i zahtijevala da žive u naseljima. Iznenadna promjena, u vidu brojnih pojedinaca koji su sada živjeli na istom mjestu, donijela je sa sobom novu potrebu upravljanja organizacijama i zajednicom.
Povijesni proces adaptacije naših ranih predaka novim mogućnostima i izazovima nastavio se kroz povijest te se vremenom dodatno proširio na druga područja strukture, upravljanja, strategije i koordinacije političkih i komercijalnih sustava (organizacija). Usporedo s time evoluiralo je i razumijevanje prakse upravljanja navedenim procesima.
Shodno tome, definicija adaptivnog liderstva glasi ovako: adaptivno liderstvo praksa je mobiliziranja ljudi radi kontinuiranog suočavanja i nošenja sa zahtjevnim izazovima. Koncepcija napredovanja/uspijevanja (engl. thrive) posuđena je iz evolucijske biologije. Tvrdi da svaka uspješna adaptacija ima tri bitna obilježja:
(1) čuva DNK bitnu za opstanak vrste;
(2) odbacuje (ili preuređuje) DNK koja više ne služi trenutačnim potrebama vrste;
(3) stvara nove „DNK aranžmane“ koji vrsti omogućuju razvoj i egzistiranje u izazovnijem okruženju.
Uspješne adaptacije omogućuju živim sustavima da najbolje karakteristike prošlosti „presele“ u budućnost. Što nam sve to govori o adaptivnom liderstvu?
1. Adaptivno liderstvo bavi se promjenama radi preživljavanja i napredovanja. Nova okruženja i novi snovi zahtijevaju nove strategije i nove sposobnosti te liderstvo koje će ih mobilizirati. Na isti način kao u procesu evolucije, nove kombinacije i varijacije pomažu organizacijama preživjeti i napredovati u izazovnim okolnostima koje im prijete nestankom, nazadovanjem ili kontrakcijom. Liderstvo se, dakle, mora boriti s normativnim pitanjima vrijednosti, svrhe i procesa. Što doista nekoj organizaciji znači „preživjeti i napredovati“ (engl. thriving)?
U biologiji, „napredovanje“ se prvenstveno odnosi na razmnožavanje. Međutim, u poslovnom svijetu „napredovati“ podrazumijeva nešto sasvim drugo; pokazatelji uspješnog poslovanja nekog sustava obično se manifestiraju u kratkoročnom i dugoročnom povećanju bogatstva dioničara, poboljšanju usluge korisnicima, visokoj motiviranosti radne snage te pozitivnom utjecaju na prirodu i društvo. Prema tome, u organizacijskom kontekstu adaptivna uspješnost podrazumijeva liderstvo koje koordinira multi-dioničkim definiranjem prioriteta kako bi se prvo definiralo, a potom realiziralo „napredovanje“.
Saznajte više u novom qLifeu...