U ovom �lanku osvrnut �u se na radove znanstvenika koji tvrde da nam teorija kaosa i teorija kompleksnosti – preko fenomena samoorganizacije i nekih drugih fenomena – omogu�uju da organizacije po�nemo poistovje�ivati sa �ivim sustavima. Stru�njaci koji prihva�aju i zagovaraju takav pristup smatraju da kombiniranjem sustavnog razmišljanja i teorije kompleksnosti dolazimo do teorije �ivih sustava koja na druga�iji na�in pojašnjava fenomen emergencije u organizacijama. U nastavku teksta pobli�e �u analizirati tri primjera spomenutog pristupa: autorice Margaret Wheatley, autora Richarda Pascalea te zajedni�ke radove Rogera Lewina i Birute Regine. Navedeni autori vlastito promišljanje redom temelje na �vrstoj i ispitanoj teoriji organizacijskog u�enja Petera Sengea objavljenoj u kultnoj knjizi Peta disciplina.
Shodno tome, odmah treba kazati kako je Sengeova teorija razvijena u okviru kibernetike drugog reda (engl. second-order cybernetics, tzv. „kibernetika drugog reda“ ili „kibernetika kibernetike“, predstavlja pristup rekurzivne primjene kibernetike na samu sebe, op.ur.) s bitnim obilje�jem izbjegavanja paradoksa. Me�utim, autori �ije �u radove analizirati redom naglašavaju pojavu i zna�aj paradoksa u okviru teorije kompleksnosti. Iako smatraju da igraju va�nu ulogu u društvenim interakcijama organizacije, svi oni razli�ito definiraju i sagledavaju paradokse.
Liderstvo i nove znanosti
Kao što to sam naslov njezine knjige ukazuje (Leadership & New Science, op.ur.), Margaret Wheatley liderstvo sagledava iz kuta klju�ne implikacije kaosa i teorije kompleksnosti. U tom smislu njezina je paradigma vrlo bliska Sengeovoj: „Prepoznavanjem i suradnjom s prirodnim procesima u �ivim sustavima – umjesto da se bore protiv njih – lideri stvaraju i razvijaju humanije i kreativnije organizacije.“ Wheatley naglašava potrebu lidera da razumiju na�in funkcioniranja �ivih sustava kako bi shvatili obrasce pomo�u kojih mogu lakše – prirodnije – voditi svoje organizacije. Njoj, baš kao i Sengeu, „liderstvo“ predstavlja „participiranje u sustavu više razine“. Poput Sengea, Wheatley tako�er naglašava va�nost vizije za liderstvo s time da ona dodatno smatra kako se vizija ne bi trebala shvatiti tradicionalno, kao „evokativna informacija o budu�em �eljenom stanju karizmati�nog vo�e", ve� radije kao polje, "nevidljiva, te istovremeno sna�na i stvarna sila koja presudno utje�e na ponašanje ljudi” (Wheatley, 1999: 15). No, Wheatley smatra kako je „spoznaja da su organizacije cjeloviti sustavi“ samo po�etak pri�e. Prvi naredni korak bi bio da...
…ih se razvija u smjeru “organizacije koja u�i” odnosno “organske organizacije” te da lideri primijete kako ljudi u organizacijama manifestiraju sposobnost i fenomen samoorganiziranja. Osobno iskustvo mi sugerira da bismo klasi�ni o�aj – prouzro�en uobi�ajenim suo�avanjem s uobi�ajenim organizacijskim doga�ajima poput promjene, kaosa, preoptere�enosti informacijama i tvrdokornim navikama – mogli zamijeniti prirodnijim i jednostavnijim pristupom kada bismo shvatili da su organizacije �ivi sustavi istih sposobnosti prilagodbe i rasta kao sva druga �iva bi�a. (ibid.)
Prethodnom izjavom Margaret Wheatley sugerira da nam nove znanosti ukazuju na neospornu �injenicu: organizacije u kojima �ivimo i radimo nisu samo „sustavi“ nego „�ivi sustavi“. Doslovno su „�ive“ te o njima treba promišljati na isti na�in na koji promišljamo o svim drugim organizmima u prirodi.
Va�no je primijetiti koliki zna�aj Wheatley pridaje osvještavanju �injenice da su organizacije �ivi sustavi. Za nju, sama suština funkcioniranja �ivih sustava – do koje je došla prou�avanjem teorije kompleksnosti – ogleda se u poznavanju nekolicine jednostavnih prirodnih pravila/na�ela. Ona vjeruje kako navedene ideje izravno utje�u na lidere i menad�ere u organizacijama te im nude osnovne smjernice za jednostavnije vo�enje. Tako�er vjeruje kako �emo do novog znanja – neophodnog za novo liderstvo – do�i ponovnim otkrivanjem drevnih mudrosti na osnovi znanosti o kompleksnosti. Wheatley se zadovoljava promjenom svjetonazora koji organizacije sagledava kao �ive sustave te odustaje od razvoja šire teorije komuniciranja i u�enja kojima se Senge bavi.
Saznajte više u novom qLifeu...