IV. Duhovnost i liderstvo
COS: Na što mislite kada kažete „duhovna perspektiva“?
RH: Mislim na koncepcije božanskog. Mnogo je zanimljivih dijaloga koji se odvijaju u vjerskim zajednicama, a bave se razumijevanjem različitih koncepcija božanskog. Spomenute dijaloge podjednako vode budisti, Židovi, kršćani i muslimani. Različite koncepcije božanskog nastale u doba New Age pokreta - koji ima više različitih mističnih korijena – izazvale su etablirane zapadnjačke religije da preispitaju vlastite mistične korijene iz predkartezijskog doba racionalizma. Spomenuta istraživanja i dijalozi pružaju nadu da ljudi mogu nadvladati puko dokazivanje da su baš oni u pravu kako bi jedni od drugih učili.
Osobno vjerujem kako učenje postaje osnovni društveni fenomen vjerskih zajednica koje su počele njegovati novu kvalitetu otvorenosti na koju ranije nismo nailazili. Kada sam kao Židov predavao svećenicima Episkopalne crkve u SAD-u i pričao im o vlastitoj židovskoj spoznaji Isusa i prirode "svetog srca", oduševljeno su me pratili. Dakle, događa se nešto mnogo šire od pukog tolerantnog poštivanja – počeli smo svjedočiti istinskom pluralizmu! Tolerantno poštivanje može se sažeti u izjavi: “Toleriram naše razlike... nećemo se više zbog njih svađati." Međutim, afirmativni pluralizam mnogo je dublji – ne traži samo toleranciju već i to da dvije strane uče jedna od druge.
Zbog nakupljenih trauma, stvorili smo neku vrstu krute nepropusne membrane među različitim načinima promišljanja. Umjesto da ih ujedinimo, mi ih nastavljamo odvajati.
Židovska tradicija baštini tisuće godina dubokog istraživanja i propitivanja brojnih duhovnih, etičkih, društvenih i političkih pitanja. Isto vrijedi za kršćansku tradiciju, muslimansku, hinduističku, budističku i druge. Iako se ta istraživanja i propitivanja odnose na vrlo slična pitanja, vrlo rijetko svjedočimo sinergijskim uvidima koji uspijevaju probiti čvrste granice među vjerskim zajednicama. Pa ipak, sve češće primjećujemo kako čvrstina tih granica ozbiljno popušta – ne samo radi održanja sterilnog mira, već primarno u interesu stvaranja bogatijeg duhovnog iskustva svih ljudi svijeta.
COS: Kako su navedene dimenzije iskustva povezane s liderstvom?
RH: Pa... vrlo čvrsto i duboko. Liderstvo se prije svega odnosi na mobilizaciju ljudskih sposobnosti provjeravanja i odlučivanja o bitnim elementima prošlosti kako bi se isti zadržali. Ispitajte prošlost svoje organizacije, obitelji ili zajednice kako biste zadržali dragocjeno i odbacili nebitno. Tek tako se doista možete razvijati.
Recimo da ste glavni menadžer lokalnog poduzeća koje odlično poznaje lokalno tržište jer djeluje na njemu već 130 godina. U jednom trenutku vlada je odustala od prakse da vas štiti od globalne konkurencije. Stoga hitno morate shvatiti što vam je dragocjeno - u smislu temeljnih vrijednosti i kompetencija tvrtke – te što vam nije toliko bitno pa se stoga može i treba mijenjati. Također, morate osvijestiti kulturološke norme poduzeća koje ga uključuju u specifičnu lokalnu zajednicu.
Kako se u ovom slučaju poduzeće treba ponašati? Kako može održati dragocjene vrijednosti te istovremeno koristiti prednosti otvorenoga gospodarstva? Riječ je o ogromnom adaptivnom izazovu s kojim se tvrtka suočava – izazovu s kojim se možda neće moći nositi – poput mnogih drugih kompanija širom svijeta. Ako ne nauči ono što treba naučiti, i to brzo, neće napredovati u novom okruženju. Uskoro će se pretvoriti u klasični adaptivni neuspjeh.
Prema tome, može se kazati kako je liderstvo primarno posvećeno mobilizaciji - organizacija, zajednica ili društava - radi adaptacije. U slučaju uspješne prilagodbe, sustavi će iz prošlosti prenijeti najbolje kvalitete te će pritom ostati otvoreni za učenje i suradnju s okruženjem kako bi nastavili napredovati i održavati esencijalne kvalitete.
COS: Prema ovome što ste upravo rekli, zaključujem da je liderstvo fenomen koji se zapravo bavi formulacijom kolektivnog identiteta.
RH: Djelomično ste u pravu. No, nemojte smetnuti s uma da se liderstvo također bavi gubitkom - to je ono što cijelo vrijeme sugeriram.