V. Učinkovita adaptacija 

Iako svi mi često i rado koristimo pojam "transformacija" treba kazati da se radi o ahistorijskom terminu (ahistorijski, bez povijesne perspektive ili konteksta, op. ur.) koji sugerira da se „transformacijom“ radikalno udaljavamo od prošlosti kako bismo stvorili potpuno novu budućnost, gotovo nepovezanu s prošlošću. Prvo, moram odmah kazati da je nemoguće da se tako nešto doista dogodi. Stvarnost nam pokazuje da se zapravo događa nešto drugo: u procesu transformacijskih promjena mijenja se jedan mali dio slova "t", a ne cjelokupna stvarnost. Drugo, pojam „transformacija“ zvuči grandiozno što ljude čini ranjivima kada razni „liderski polubogovi“ i „tirani“ ispunjavaju njihova srca i umove zabludama o iluzornoj grandioznosti. 

Meni se jako sviđa izraz "stvaranje učinkovitih adaptacija" jer - kao u biologiji – adaptaciju možemo nazvati „transformativnom“ samo onda kada dramatično proširuje i produbljuje sposobnost funkcioniranja i napredovanja sustava u novim uvjetima novog okruženja te kada redefinira samo razumijevanje pojma „funkcioniranje i napredovanje“ u kontekstu vrijednosti za koje se zalažemo i kojima težimo. Primjerice, dobro je poznato kako 99 posto naše DNK dijelimo s čimpanzama; u procesu evolucije vrste s koljena na koljeno prenosimo evolucijsku mudrost stečenu stotinama milijuna godina. Tko je taj koji eksperimentira? Priroda... Bog... eksperimentiraju u božanskom naporu da kroz milijune iteracija – pokušaja i pogrešaka – stvore svjesno biće. Stoga bi suludo bilo pomisliti da netko želi stvoriti novo ljudsko biće - koje se neće temeljiti na stotinama milijuna godina prirodnog biološkog eksperimentiranja. 

Doista, tko bi od nas mogao dizajnirati ruku, srce ili mozak? Tko bi mogao dizajnirati čudesnu cjelinu sustava koji nazivamo život? Sustav koji na koncu zna i može reproducirati sam sebe?

Prema tome, potrebno je osvijestiti dvije dimenzije ljudske stvarnosti: 
- esencijalnu, koja se temelji na višestoljetnoj mudrosti prošlosti, 
- promjenjivu, koju želimo odbaciti kako bismo postali još bolji. 

Kao ljudska bića želimo se dodatno udaljiti od čimpanzi kako bismo postali još superiorniji. Prema mišljenju antropologa, evolucija čovjeka iznimno je ubrzana nakon vrlo male prilagodbe kada nam je palac uspio dodirnuti mali, peti prst na ruci. To nam je omogućilo držanje i izradu raznih alata na način koji je čimpanzama i gorilama stran. Takva adaptacija osigurala nam je fleksibilnost ruke što nam je potom osiguralo da rukujemo predmetima – sposobnost koju druge životinje nemaju. A nakon što smo počeli izrađivati alate počeli smo širiti vlastitu ekološku nišu jer smo počeli loviti na drugačiji način.

Jednom kad smo počeli loviti na drugačiji način morali smo drugačije trčati za što nam je iznenada trebao mozak koji će drugačije računati putanje. Zato smo morali unaprijediti komunikacijske kapacitete kako bismo mogli komunicirati na daljinu. Tako smo „iznenada“ (zapravo je riječ o milijunima godina) stvorili niz uspješnih novih adaptacije koje su čudesno proizvele cijeli set novih kapaciteta u što spadaju sposobnost učenja, simbolička logika i govor. Riječju, “transformacijski” kapacitet generira se tijekom vremena kroz adaptivne aktivnosti.