No, s pojavom kontinuiranih, brzih i opseďż˝nih promjena poslovnog okruďż˝enja vrijednost procesa strateškog planiranja sve se više propituje jer praksa pokazuje kako puko analitiďż˝ko analiziranje podataka, koji su uvijek više ili manje manjkavi i nepotpuni, ne dovodi do kvalitetnih strategija. Mintzberg je naime oduvijek bio u pravu. Istinski uspješne strategije ne mogu se "planirati" jer nepredvidivo "izviru" negdje iz sustava. Zatraďż˝iti od planera izradu kvalitetne strategije isto je kao traďż˝iti zidara da napravi Michelangelovu skulpturu.
Iskustvo nam dakle govori kako tradicionalni procesi, unato� razra�enim ritualima, sami po sebi rijetko kada rezultiraju kvalitetnim strategijama. Iako nam pojedini kriteriji i pokazatelji poma�u ex ante procijeniti kvalitetu, prava ocjena strategije mogu�a je isklju�ivo ex post.

Navedeno osvještava "malu tajnu" strateške industrije sazdane od lidera, menadďż˝era, ekonomskih instituta i fakulteta, poslovnih škola i savjetniďż˝kih tvrtki: ďż˝injenicu kako robusna i konkretna teorija generiranja uspješnih strategija, a o praksi da i ne govorimo, jednostavno ne postoji. Odakle one dolaze? Kako nastaju? Zašto nastaju? Kako ih poduprijeti? Odgovore na ova suštinska pitanja nitko ne zna!

Pristup strateškog promišljanja o kojem pišemo u novom broju qLifea takoďż˝er ne dostavlja konaďż˝ne odgovore. No, vraďż˝ajuďż˝i se pojedincu, njegovim snovima, teďż˝njama, strastima, osjeďż˝ajima i spoznajama jasno upozorava kako je krajnje vrijeme da u kontekstu strategije napustimo opsjednutost analizom i shvatimo da su brojďż˝ani nalazi tek puke aproksimacije, doduše iskoristive, ali samo onda ako ih prihvatimo onakvima kakve one jesu, pojednostavljenim slikama realnosti, a ne ďż˝vrstim i rigidnim "zakonima". Krajnje je vrijeme da odbacimo ideju kako je strategija rezervirana za "one na vrhu" i u proces intenzivnog dijaloga i konfrontacije o strateškim pitanjima ukljuďż˝imo što je moguďż˝e više ljudi. Jer, samo ďż˝emo tako na vrijeme osvijestiti od kuda i kroz koga one "izviru".