Zamjetan je trend poveďż˝anja broja hrvatskih poduzeďż˝a u kojima se profesionalno strateški promišlja. Brojna hrvatska poduzeďż˝a, bez obzira na veliďż˝inu i okruďż˝enje, samozatajno posluju kao konkurentni takmaci na svjetskom trďż˝ištu. Neka od njih u tome su vrlo uspješna; stvorila su zdravu radnu klimu u kojoj je posve normalno raditi, truditi se, uďż˝iti, biti odgovoran, napredovati te za sve to biti plaďż˝en.

Isto tako postoje i one druge tvrtke, u kojima su lideri zauzeti pregovorima o naplati potraďż˝ivanja, spreďż˝avanjem skorašnjeg štrajka i odgaďż˝anjem blokade raďż˝una, dakle, pukom borbom za opstanak zbog ďż˝ega si ne mogu priuštiti slobodno vrijeme za strateško promišljanje. Pritom zaboravljaju da ih je pomanjkanje strateškog promišljanja u prošlosti dovelo u ovakvu situaciju kada refleksno reagiraju na probleme aktivno sudjelujuďż˝i, rame uz rame s ostalima, u dnevnoj operativi. Ništa ďż˝udno. Ljudska je priroda takva da sve ono što nam se ne ďż˝ini hitnim odgaďż˝amo za kasnije, neko buduďż˝e vrijeme koje nerijetko nikada ne dolazi. I tako dani prolaze, bez mnogo smisla, planiranja ili brige o buduďż˝nosti. Tvrtka "reagira" umjesto da "inovira" zapoďż˝injuďż˝i tako "vraďż˝ju spiralu" koja je odvlaďż˝i u neuspjeh i propadanje.

Znanost menadďż˝menta vrvi trendovskim rješenjima velikih gurua koji nude brza, quick fix rješenja u financijama, ljudskim potencijalima ili upravi tvrtke što nije ispravno buduďż˝i da se problemi trebaju sagledavati u okviru "sustava poduzeďż˝a". Potrebno je dakle ukloniti uzroke problema te osim toga organizirati procese koji ďż˝e sprijeďż˝iti pojavu sliďż˝nih ili istih negativnih ďż˝imbenika u buduďż˝nosti.

Poznato je kako 85% problema u poduzeďż˝u uzrokuju top menadďż˝eri. Kako je to moguďż˝e? Jednostavno, postavljajuďż˝i nerealne ciljeve, linearno poveďż˝avajuďż˝i stavke plana svake godine za primjerice 10%, oďż˝ekujuďż˝i pritom od zaposlenika da ďż˝ine ďż˝uda i ostvaruju planove unatoďż˝ tome što su isti ponekad posve neusklaďż˝eni s realnom situacijom na trďż˝ištu. U tom sluďż˝aju zaposlenike se kaďż˝njava jer se nisu dovoljno trudili i nisu ostvarili ciljeve, a da u cijeloj priďż˝i oni sami nikada ne snose posljedice.



Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...