Upravo zbog toga na uďż˝inak cjeline ne bismo trebali gledati kao na puki zbroj uďż˝inaka odvojenih komponenti, veďż˝ kao na produkt njihovih interakcija. Dakle, iz navedenog slijedi poruka menadďż˝erima: efektivno upravljanje sustavom zahtijeva da se ispravno razumiju interakcije komponenti, radije nego da se razumije njihovo ponašanje promatrano odvojeno - samo za sebe.

Tipiďż˝ni tradicionalni pristup upravljanju i obrazovanju menadďż˝era u zapadnom svijetu temelji se na fragmentaciji: kompleksni sustav dijelimo na dijelove, a nakon toga pokušavamo ďż˝im bolje upravljati fragmentima. Nastavljamo pretpostavljati kako ďż˝e umješnim upravljanjem fragmentima sustav u cjelini napredovati. Meďż˝utim, rijeďż˝ je o pogrešnoj ideji jer je u stvarnosti moguďż˝e da se funkcioniranje zasebnog dijela unaprijedi, a da se istovremeno razori cjelina sustava. Rijeďż˝ je naime o dokazanoj tezi, bilo u kontekstu obrazovanja ili poslovanja.

U prilog tome navest ďż˝u jedan jednostavni primjer: zamislite situaciju kada bismo na jednom mjestu okupili sve modele automobila na trďż˝ištu i najbolje svjetske inďż˝enjere koji bi dobili zadatak da odrede koji auto ima najbolji motor, koji ima najbolji mjenjaďż˝, ovjes, šasiju ili alternator. Nakon toga inďż˝enjeri bi dobili upute da najbolje dijelove izvade iz automobila kako bi ih potom spojili u novu cjelinu, svojevrsni superauto. Meďż˝utim, jasno je da se iz takvog pokusa ne bi rodio superauto, veďż˝ puka hrpa ďż˝eljeza, unatoďż˝ nesumnjivoj kvaliteti dijelova. Dakle, znaďż˝aj suradnje i sklada komponenti, kao suprotnost separatnom djelovanju, najvaďż˝niji je doprinos sustavnog promišljanja menadďż˝mentu.

Deming: Iako se ďż˝ini logiďż˝nim i razumljivim, interesantno je da ljudi o tome toliko malo znaju…



Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...