Liderstvo i menad�ment: ima li razlike?

Abraham Zaleznik Abraham Zaleznik (1924. – 2011.), profesor emeritus na Harvard Business School, zasluďż˝an za uvoďż˝enje psihologije i psihoanalize u znanost liderstva i menadďż˝menta. Autor je brojnih publikacija i šesnaest knjiga od kojih je najpoznatija The Managerial Mystique: Rediscovering Leadership in Business.

U vrijeme kada je Abraham Zaleznik napisao ovaj tekst, znanost menad�menta uglavnom se bavila tradicionalnim temama organizacijske strukture i procesa, fokusirana na kompetencije, kontrolu i odgovaraju�u ravnote�u mo�i. Prema Zalezniku, takvo poimanje upravljanja isklju�uje klju�ne elemente liderstva poput inspiracije, vizije i ljudske strasti - kategorija koje odlu�uju�e utje�u na poslovni uspjeh.

Zaleznik je tada pisao kako se lideri i menadďż˝eri uobiďż˝ajeno razlikuju prema razumijevanju kaosa i reda. Menadďż˝eri se primarno bave procesima, tragajuďż˝i pritom za stabilnošďż˝u i kontrolom, hitro rješavajuďż˝i probleme s kojima se susretnu, ďż˝ak i prije nego ih u potpunosti shvate. Suprotno tome, lideri spremno toleriraju kaos i pomanjkanje ďż˝vrste strukture, paďż˝ljivo istraďż˝ujuďż˝i sve aspekte problema u nastojanju da dublje razumiju situaciju, ďż˝ak i onda kada zbog toga moraju odgoditi odluďż˝ivanje. Stoga lideri, prema svojim karakteristikama, više nalikuju umjetnicima, znanstvenicima i drugim kreativnim misliocima, nego menadďż˝erima. To nas navodi da zakljuďż˝imo - iako organizacije trebaju i jedne i druge - da je došlo vrijeme da se paďż˝ljivije pristupi njihovu razvoju, prije svega tako da se usredotoďż˝enost na logiku i strategiju postupno smanjuje u korist poticajne klime i kulture u kojoj cvjetaju mašta i kreativnost.


Koji je idealni pristup razvoju lidera? Što je to liderstvo? Gotovo u svakoj ljudskoj zajednici pronalazimo razliďż˝ite odgovore na navedena pitanja. Pa ipak, svi odgovori slaďż˝u se u tome da je rijeďż˝ o "najdubljem traganju za svrhom, smislom, raspodjelom i ispravnim korištenjem moďż˝i". Razjašnjenju fenomena liderstva biznis je specifiďż˝no pridonio: stvorivši novu ''vrstu'' ljudi poznatu pod nazivom menadďż˝eri. Usporedo s time, biznis je uspostavio novu etiku moďż˝i koja favorizira kolektivno u odnosu na individualno, njegujuďż˝i kult grupe u odnosu na individuu. Meďż˝utim, u svojim nastojanjima da utjeďż˝u na sudbinu organizacija brinuďż˝i se prvenstveno o kompetentnosti, kontroli i ravnoteďż˝i snaga u grupama proďż˝etim rivalitetom, menadďż˝eri su zaboravili na maštu, kreativnost i etiďż˝nost.

Nema sumnje kako upravljanje podrazumijeva neku vrstu moďż˝i kojom se utjeďż˝e na misli i djela ljudi. A moďż˝, kada je sadrďż˝ana u rukama jedne osobe, povlaďż˝i za sobom odreďż˝ene rizike u formi patogenog ljudskog ponašanja:
1. rizik da se mo� izjedna�i s prilikom ostvarivanja brzih rezultata;
2. rizik da se ignoriraju razli�iti pristupi koje ljudi prirodno koriste radi stjecanja mo�i;
3. rizik gubitka samokontrole zbog silne ďż˝elje da se stekne još više moďż˝i.

Potreba da se navedeni rizici izbjegnu utjecala je na razvoj kolektivnog liderstva i etike menad�menta. Shodno tome, u kulturi velikih organizacija inherentno je prisutan stanoviti konzervativizam koji u knjizi The Second American Revolution John D. Rockefeller III opisuje sljede�im rije�ima:

Organizacije su sustavi utemeljeni na tradiciji i inerciji… koriste se nekom vlastitom logikom funkcioniranja. Uvijek ďż˝e se prikloniti iskušanim i provjerenim rješenjima te s indignacijom odbaciti rizike i predloďż˝ene inovacije.