Ana Majetiďż˝: Zanimljivo mi je sve to o ďż˝emu govorite jer osobno nisam imala iskustvo da me se po bilo ďż˝emu diskriminira. Primjerice, prošle sam godine sa svojom financijskom direktoricom posjetila "klub ďż˝ena" jedne ugledne revizorske kuďż˝e i prisustvovala prezentaciji rezultata istraďż˝ivanja o poloďż˝aju ďż˝ena u društvu i biznisu. Odmah na poďż˝etku zaďż˝udilo nas je da klub takve vrste uopďż˝e postoji, a još više su nas zaďż˝udile brojne liderice i menadďż˝erice iz poslovnog svijeta koje su govorile o problemima s kojima su se susretale tijekom karijere. Moram priznati da smo obje napustile predavanje pitajuďż˝i se kako smo se uopďż˝e ondje zatekle. Zašto one priďż˝aju o tome? O ďż˝emu je rijeďż˝? Ni jedna ni druga nismo se u karijeri susrele s tim problemima pa stoga nismo ni znale da postoje.

Poseban dojam ostavila je tada na mene bivša ministrica Mirela Holy koja je, barem mi se tako ďż˝ini, vidno ljuta na muškarce. I u politici se ďż˝ene, oďż˝ito, susreďż˝u s istim ili sliďż˝nim problemima, a njihova zastupljenost na visokim pozicijama takoďż˝er je zanemariva. Sjeďż˝am se kako je spominjala metafore o "velikim deďż˝kima" i "igralištu" na kojem se mogu "igrati" samo oni te na ďż˝ijem je ulazu izvješeno upozorenje: "curicama ulaz strogo zabranjen". Sve je u redu dok se baviš manje bitnim,"ďż˝enskim" stvarima, poput ekologije. Meďż˝utim, drzneš li se pokušati više, jao tebi.

Marko Luďż˝iďż˝: Mislim da moďż˝emo zakljuďż˝iti kako problem rodne diskriminacije u liderstvu, bez obzira na individualno bolja ili lošija iskustva, evidentno postoji. Pokušajmo se sada fokusirati na uzroke. Zašto je tome tako? Kako nastaje "stakleni strop"? Koji su motivi da ga i dalje podrďż˝avamo?

Ivan Miljan: Kada raspravljamo o bilo kojoj temi u svijetu biznisa, moramo imati na umu da korijeni obiďż˝no seďż˝u do poďż˝etaka naših civilizacija i kolijevki modernih ekonomija. Još od doba lovaca sakupljaďż˝a, radne uloge bile su podijeljene izmeďż˝u spolova: ďż˝ene su raďż˝ale, brinule se o djeci i domu, dok su muškarci odlazili u lov. Neka su društva bila više patrijarhalna, neka više matrijarhalna, ali u naďż˝elu je fizionomija muškarca bila pogodnija za teďż˝e fiziďż˝ke poslove koji su osiguravali hranu i dom, omoguďż˝ivši muškarcima da se postave dominantno nad ďż˝enama. ďż˝esto je takvu postavku uďż˝vršďż˝ivala i religijska dogma mnogih društava, no to je zasebna tema. Sve do industrijskog doba prevladavala je takva podjela uloga, kada je automatizacija rada poďż˝ela postupno preispitivati i mijenjati uloge spolova.

Nedavno sam u Americi raspravljao s jednom intelektualkom o tome koliko je specifiďż˝na ameriďż˝ka povijest utjecala na njihovo trďż˝ište rada. Prisjetimo se na koji su naďż˝in Amerikanci nastali kao nacija; rijeďż˝ je o ljudima koji su u potrazi za boljim ďż˝ivotom stigli iz Europe na drugi kontinent zatekavši tamo Indijance s kojima su vrlo brzo ušli u krvavi sukob koji je završio istrebljenjem domicilnog stanovništva. Potom su se sjetili dovesti iz Afrike crnce da im rade kao robovi. Kako su se ovi uskoro pobunili, onda su i njih ubijali jer su im predstavljali "prijetnju". Nakon Drugog svjetskog rata prijetili su im Rusi, nedavno Afganistanci i Iraďż˝ani, zatim Iranci, sad opet Rusi i tako u nedogled. Njima uvijek netko prijeti, a ta prijetnja povlaďż˝i sa sobom kontinuirano prisustvo straha i psihoze.

U tako stvorenoj naciji neprestano se afirmirao muški arhetip - poduzetan, agresivan, borben, dominatorski - koji se kulturološki prenosio s oca na sina. Primjerice, osnovne vrijednosti koje ameriďż˝ki oďż˝evi usaďż˝uju svojoj djeci, a posebice sinovima, jesu snaga i ďż˝vrstina; govore im kako moraju biti snaďż˝ni, kako ne smiju plakati te kako se u ďż˝ivotu moraju izboriti za sebe. Stoga ne ďż˝udi da tijekom odrastanja djeca zatomljuju u sebi ďż˝enski arhetip - njeďż˝nost, povezanost, emocionalnost - te se agresivno odnose prema svijetu i ďż˝ivotu. Ta ista djeca potom polako odrastaju, završavaju srednje škole, fakultete i ugledne poslovne škole, zapošljavaju se u kompanijama te polako napreduju do liderskih pozicija. Što tada vide kao vrlinu? Iste one vrijednosti kojima su ih oďż˝evi i djedovi poduďż˝avali u mladosti i koje se posve kose sa ďż˝enskim arhetipom. Stoga ne ďż˝udi da u interakcijama nesvjesno diskvalificiraju ďż˝ene.