�ena vodi iz dubine du�e

Susan Skjei Susan Skjei je organizacijska savjetnica, trenerica i edukatorica. Ujedno je i ravnateljica Certificiranog programa za autentiďż˝no liderstvo pri Sveuďż˝ilištu Naropa, te ďż˝lanica Upravnog vijeďż˝a Instituta Shambala. Suosnivaďż˝ica je radionice "Unutarnje liderstvo ďż˝ena" s Frances Baldwin, organizacijskom savjetnicom koja je veďż˝inu svoje profesionalne karijere posvetila razvoju liderstva za tvrtke iz javnog i privatnog sektora.

Dobro se sjeďż˝am prvog razgovora s Frances Baldwin i njezine ushiďż˝enosti kada sam joj prvi put predloďż˝ila da zajedniďż˝ki organiziramo radionicu iskljuďż˝ivo za ďż˝ene liderice. Brzo smo se dogovorile što nam je ďż˝initi: stvoriti sigurno okruďż˝enje koje ďż˝e zraďż˝iti pozitivnom energijom, podrďż˝avati ďż˝ene u razmjeni iskustava, istraďż˝ivati pretpostavke i mentalne modele o liderstvu te tragati za novim naďż˝inima pristupanja unutarnjoj mudrosti koji ďż˝e sudionicama pomoďż˝i osnaďż˝iti njihovo djelovanje. Tako je i bilo. U prvo vrijeme ďż˝esto smo razgovarale telefonom i razmjenjivale ideje mailom, polako oblikujuďż˝i konaďż˝ni format radionice.

Obje smo prouďż˝avale tzv. U-model proizišao iz radova Otta Scharmera, Petera Sengea, Josepha Jaworskog i Betty Sue Flowers, opisan u njihovoj knjizi Prisustvo: ljudska svrha i polje buduďż˝nosti (Presence: Human Purpose and the Field of the Future). Buduďż˝i da smo upravo U-model koristile kao konceptualni okvir u radu s liderima muškarcima, odluďż˝ile smo se zadrďż˝ati na njemu. Na zidu dvorane naslikale smo veliko slovo "U", planirajuďż˝i tijekom susreta dodavati modelu sadrďż˝aje kako budu izvirali iz razgovora sudionica.

Prvo jutro radionice proteklo je u emotivnom, na trenutke i bolnom predstavljanju ďż˝lanica grupe. Jedna nam je sudionica rekla da je tijekom karijere uglavnom podrďż˝avala i potpomagala muškarce te da napokon ďż˝eli saslušati unutarnji glas i napraviti nešto po svome kako bi pridonijela organizaciji i zajednici. Druga ďż˝lanica grupe osjeďż˝ala se veoma iscrpljeno gubeďż˝i polako bitku u balansiranju zahtjeva majďż˝instva i profesionalne karijere. Treďż˝a je pak rekla kako bi voljela nauďż˝iti prihvatiti pomoďż˝ i podršku drugih i umanjiti osjeďż˝aj da mora "sve napraviti sama".

Zatim smo razgovarale o nama kao lidericama. Iako su mnoge sudionice dolazile s istaknutih vodeďż˝ih poloďż˝aja u velim korporacijama i vaďż˝nim institucijama, uskoro je postalo jasno da same sebe nisu smatrale liderima u tradicionalnom smislu. Štoviše, nekima od njih uopďż˝e nije bilo drago kada bi ih ljudi tako nazivali.

Potom smo raspravljale o raširenom mitu "herojskog liderstva" - o tzv. posebnim pojedincima grandiozne vizije i sposobnosti koji, navodno, samom svojom pojavom rješavaju sve probleme. Suprotno tome, model liderstva koji je izvirao iz iskustava ovih ďż˝ena drugaďż˝ije je prirode; manje je egocentriďż˝an. Rijeďż˝ je prije o tome da istinsko liderstvo zahtijeva da se uoďż˝e nevidljive strukture te da se pomoďż˝u holistiďż˝ko-sustavnog pristupa pronikne u bit ''problema'' kako bi se stvari potom promijenile iz korijena. Lideri bi se - tako smo nekako zakljuďż˝ile - prvenstveno trebali baviti ''pravim pitanjima'' te potom poticati ljude da poimaju uvjetovanu stvarnost na nov, drugaďż˝iji naďż˝in. Šireďż˝i oko sebe istinsku istinu, mobilizirajuďż˝i i pokreďż˝uďż˝i ljude, ponekad jednog po jednog, što u konaďż˝nici dovodi do usmjerene i uďż˝inkovite aktivnosti tima.

Takoďż˝er smo primijetile da se ďż˝ene u kontaktu s nekim aspektima liderstva osjeďż˝aju nelagodno, primjerice, s moďż˝i, vidljivosti, ranjivosti ili izloďż˝enosti. Mnoge od njih ukazale su na bolna iskustva slijeďż˝enja tuďż˝e vizije koju su morale zastupati u javnosti iako se s njome nisu mogle poistovjetiti. Potom smo se propitivale o tome zašto pojedine ljude smatramo liderima?

Podijelile smo se u parove kako bismo pokušale opisati u kojim smo se trenucima ďż˝ivota osjeďż˝ale autentiďż˝nim lidericama. Odgovori su nas popriliďż˝no iznenadili: u onim kada smo intuitivno i hrabro reagirale, kada smo uvidjele potrebu i djelovale, suoďż˝ile se s izazovom unatoďż˝ lošim izgledima, ďż˝rtvovale se i odluďż˝ivale, suosjeďż˝ale i patile s drugima. Razgovarale smo o trenucima ozbiljnosti i zabave, ranjivosti i izloďż˝enosti, prijemďż˝ivosti i hrabrosti, o trenucima kada smo spremno ukljuďż˝ile druge ljude i uďż˝ile na bolnim iskustvima. Istraďż˝ivši uvjete u okolini koji, barem prema našem mišljenju, potiďż˝u autentiďż˝nost, shvatile smo kako su podrška, odnosno svojevrsna "mreďż˝a za podršku" te prilike da svoje ideje dijelimo s drugima najvaďż˝niji.