Ljubav i strah u timovima

Margaret J. Wheatley Margaret J. Wheatley, predsjednica Berkana Institute, dugogodišnji profesor, savjetnik, predavaďż˝ i publicist. Njezina knjiga Leadership and the New Science proglašena je 2002. knjigom godine iz menadďż˝menta.

U davnom 13. stoljeďż˝u Toma Akvinski u svojim je djelima iznio moďż˝nu viziju koja opisuje na koji naďż˝in utjeďż˝emo jedni na druge, na koji naďż˝in ďż˝ivimo zajedno. U jednoj od svojih knjiga napisao je: "Ljudi mijenjaju jedni druge... pomoďż˝u radosti i zadovoljstva". Dakle, Toma Akvinski je vjerovao kako se ljudi mijenjaju pomoďż˝u radosti, zadovoljstva i zahvalnosti, odnosno pomoďż˝u pozitivne i inspirativne energije. Vjerujem da je sam proces promjene smatrao oďż˝aravajuďż˝im. Na stalne promjene, toliko prisutne u ďż˝ivotu, nije gledao kao na nešto što postoji da bi nam stvaralo probleme, veďż˝ kao na nešto što nas uvijek iznova oďż˝ara novim iznenaďż˝enjima.

Naďż˝alost, njegove slike - isto kao i moja promišljanja blisko povezana s njima - umnogome se razlikuju od svakodnevnih svjedoďż˝anstava. Danas posvuda nailazimo na "ďż˝injeniďż˝no stanje" koje nam govori da se ljudi mogu mijenjati iskljuďż˝ivo strahom, samo kada ih se pritisne ozbiljnim prijetnjama te kada ih se dovede do stanja krize. Danas, u dvadeset i prvom stoljeďż˝u, promijenili smo Tominu izjavu punu nade u jednu posve drugaďż˝iju: "Ljudi se mijenjaju... iskljuďż˝ivo kroz strah i patnju!"

Daleko smo odmakli od radosnih slika novih moguďż˝nosti 13. stoljeďż˝a. U mnogim sam tekstovima do sada pisala kako se u organizacijama ustvari najviše plašimo promjene, kaosa i gubitka kontrole. Danas vjerujem kako je najveďż˝i strah kojem smo izloďż˝eni ustvari strah "ďż˝ovjeka od ďż˝ovjeka" - ne samo strah od odreďż˝enog pojedinca veďż˝ strah od nas samih kao biďż˝a, strah od ďż˝ivota opďż˝enito.

Danas pretpostavljamo kako su ljudi sebiďż˝ni, otporni na promjene, ovisni i prevaranti. Plašimo se što ďż˝e nam drugi ljudi uďż˝initi ako izgubimo kontrolu i zaštitu koju smo godinama paďż˝ljivo izgraďż˝ivali. Obasuti smo informacijama o prijevarama, zavjerama i izdajama. Svakodnevno ďż˝itamo o ratovima, etniďż˝kom protjerivanju u prošlosti i sadašnjosti. Naši se strahovi ďż˝ine opravdanima te nas vode da razmišljamo jesmo li poduzeli sve mjere opreza kako bismo se adekvatno zaštitili u svijetu terora.  

Moďż˝da je Toma Akvinski ďż˝ivio i djelovao u nekim drugaďż˝ijim i jednostavnijim vremenima, kada su ljudi jedni drugima vjerovali, kada se cijenilo zajedništvo, kada nije bilo mrďż˝nje i ratova u današnjem obliku. No, znamo da nije tako. Grozote srednjevjekovnog ďż˝ivota bile su jednake, ako ne i veďż˝e, od strahota modernog ďż˝ivota. Stoga vjerujem da nam se Toma Akvinski obratio iz neke njegove, duhovne, perspektive, onkraj ljudske povijesti te da je radi toga njegova poruka primjenjiva na sve ljude i sva vremena. Vjerujem da je došlo vrijeme da napustimo ďż˝ivote obiljeďż˝ene strahom i pronaďż˝emo nove putove zbliďż˝avanja. Došlo je vrijeme da se zapitamo: "Kako bi ďż˝ivot izgledao kada bismo jedni drugima prilazili s ljubavlju, veseljem i zadovoljstvom? Kako bi izgledale naše organizacije i radni timovi kada bismo jedni drugima pozitivno prilazili, odbacujuďż˝i strahove u bilo kojem obliku?"

Mi, kao ljudska biďż˝a, jednostavno trebamo jedni druge. Poput drugih oblika ďż˝ivota, od mikroskopskih organizama do sloďż˝enih ekosustava, stvoreni smo za zajedniďż˝ku egzistenciju. Navedena potreba uoďż˝ljiva je ďż˝ak i u zapadnom svijetu koji toliko oboďż˝ava i promovira neovisnost i individualizam. Koliko samo ima nas koji danas ďż˝udimo za zajedništvom i pripadnošďż˝u?