Priroda suradnje: kako se posao doista obavlja?

S obzirom na to da u globalnoj ekonomiji podloďż˝noj brzim promjenama, znanje i inovacije - kao temelji stvaranja intelektualnog vlasništva - postaju kljuďż˝nim izvorom kapitala, organizacije su se našle u vihoru znaďż˝ajnih i zahtjevnih promjena u ďż˝ijem središtu pronalazimo novu, izmijenjenu percepciju o tome kako obavljati posao na pravi naďż˝in. U doba industrijske revolucije, koja je simboliďż˝no zapoďż˝ela u Fordovim pogonima otkriďż˝em linije za masovnu proizvodnju automobila, napredak se temeljio na fizici i drugim prirodnim znanostima te na aplikaciji znanstvenih dostignuďż˝a tih podruďż˝ja na industrijsku proizvodnju.

Mehanicistiďż˝ka filozofija toga vremena iznjedrila je vrijedne tehnike i metode poput separacije i redukcionizma koje su potom snaďż˝no utjecale na društvene znanosti. Auguste Comte, "otac sociologije", podijelio je tada obrazovanje u kategorije biologije, kemije, fizike itd. Znanost liderstva i menadďż˝menta potom je uďż˝inila isto podijelivši organizacije na odjele financija, proizvodnje, nabave i marketinga. Prema modelima razvijenima u industrijskoj praksi, organizacije su se dijelile u manje jedinice prema dvama osnovnim naďż˝elima:
1. horizontalno prema specijalizaciji,
2. vertikalno prema hijerarhiji.

Shematski prikaz, kojeg svi dobro poznajemo po nazivu organizacijski dijagram, i danas je vrlo popularan unatoďż˝ tome što izostavlja dobavljaďż˝e, kupce te obitelji djelatnika iako oni nesumnjivo predstavljaju vaďż˝ne komponente sustava stvaranja vrijednosti u svakoj organizaciji.

Danas �ivimo u drugim vremenima, u tzv. dobu znanja (Drucker 1988.; Deming 1993.; Senge 1993.) te svjedo�imo novoj interpretaciji stvaranja vrijednosti koju nam omogu�ava sustavna znanost i znanstvenici koji se njome bave. U industrijskom dobu fizika je dominirala, dok u eri znanja filozofija biologije preuzima vode�u ulogu poti�u�i nastajanje novog svjetonazora koji na znanje, ljude i organizacije gleda kao na �ive sustave. Spomenutu bitnu promjenu perspektive prvi je opisao Gregory Bateson (1951.) navode�i zna�ajne promjene u na�inu poimanja svijeta:
1. promjena fokusa s dijelova na cjelinu;
2. promjena fokusa s kategorizacije na integraciju,
3. promjena fokusa s pojedinca na interakcije,
4. promjena fokusa sa sustava izvan promatra�a na sustave u nutrini promatra�a.

Vjerojatno najveďż˝i doprinos novom svjetonazoru proizašao je iz radova dr. Humberta Maturane, uglednog ďż˝ileanskog biologa koji u poticajnoj knjizi Autopoieses and Cognition: The Realization of the Living (1980.) napisanoj u koautorstvu s Franciscom Varelom, opisuje znanje iz perspektive ďż˝ivuďż˝ih sustava, a ďż˝ivuďż˝e sustave iz perspektive znanja definirajuďż˝i pritom znanje kao ďż˝injenje. Njegov inovativan i jedinstven pogled na svijet snaďż˝no je utjecao na sociologe, psihologe i znanstvenike liderstva i menadďż˝menta. Radi toga smo u Hewlett-Packardu paďż˝ljivo izuďż˝avali radove dr. Maturane, zakljuďż˝ivši na koncu da su njegove spoznaje o društvenim sustavima vrlo korisne u poslovnom svijetu. Primjerice, njegova tvrdnja kako do inteligentnih aktivnosti u društvenim sustavima dolazi samo onda kada svi ďż˝lanovi mreďż˝e prihvaďż˝aju druge ďż˝lanove kao legitimne uďż˝esnike u mreďż˝i, posebno me se dojmila (Maturana i Bunnell 1998.). Dakle, rijeďż˝ je o legitimitetu, odnosno o uzajamnom meďż˝usobnom prihvaďż˝anju u osnovama naše ljudskosti. Suprotno tome, odbijanje osobe da prihvati drugu tipiďż˝na je pojava modernog društva. Stoga se slaďż˝emo s mnogim znanstvenim i struďż˝nim studijama koje pokazuju kako su inovacije i bolje poslovne performanse vrlo ďż˝esto povezane s prisustvom spomenutog principa legitimiteta u društvenim sustavima.

Tijekom niza godina istraďż˝ivanja i suradnje u Hewlett-Packardu smo zakljuďż˝ili da se nova vrijednost uglavnom stvara u dinamiďż˝nim, samoorganizirajuďż˝im društvenim sustavima u kojima zajedniďż˝ko znanje nastaje kolektivno, koordiniranim aktivnostima.

Unatoďż˝ tome što se suvremena literatura iz podruďż˝ja menadďż˝menta uglavnom bavi razliďż˝itim organizacijskim koncepcijama "visoko produktivnih organizacija", "samoupravljivih radnih timova", "zajednica prakse", "kaordiďż˝nih organizacija", "uďż˝eďż˝ih organizacija" i drugima, mi smo se više posvetili samoj prirodi društvenih organizacija. Istraďż˝ivanjem društvenog djelovanja uspjeli smo dokazati da nove vrijednosti nastaju gotovo iskljuďż˝ivo u dinamiďż˝nim društvenim sustavima koji nadilaze granice sve manje vaďż˝nih tradicionalnih organizacijskih shema. Stoga smatramo kako upravo takvi, tzv. kolaborativni društveni sustavi (engl. collaborative social systems) najbolje predstavljaju prirodni društveni poredak. Rijeďż˝ je, naime, o mreďż˝i meďż˝uljudskih odnosa koja, poput jezika i uďż˝enja, ďż˝ini stvarne temelje ljudskog, društvenog i organizacijskog razvoja.