Stoga je vaďż˝no ne zaboraviti da se organizaciji, zajednici ili timu uvijek prikljuďż˝ujemo kako bismo postigli više. Ljudi se nikad ne udruďż˝uju radi toga da bi postigli manje. U ďż˝ilama nam teďż˝e ďż˝elja za stvaranjem, pronalaďż˝enjem novog smisla, pridonošenjem i pripadanjem. Negdje duboko u nama skriveno je znanje o tome kako se sve to moďż˝e ostvariti jedino u zajedništvu s drugim ljudima. Stoga svaki ďż˝in udruďż˝ivanja, svaki napor da se nešto organizira, u svojem zametku krije pozitivnu i moďż˝nu energiju.

Rije�i Tome Akvinskog ponukale su me pogledati na vlastito iskustvo u radu s organizacijama iz nove perspektive, kako bih uo�ila primjere ljudske transformacije pomo�u ljubavi, radije negoli straha. Kada sam stvarnost po�ela sagledavati iz novog kuta, shvatila sam koliko su brojna svjedo�anstva koja govore u prilog Tominoj tvrdnji.

Nebrojeno puta svjedoďż˝ila sam nastajanju novih moguďż˝nosti - koje su izranjale niotkuda - nakon što se dvoje ljudi paďż˝ljivo meďż˝usobno saslušalo, nakon što su bili prisutni jedan za drugoga. Tada uopďż˝e nije bilo vaďż˝no tko su, od kuda dolaze, koliko su razliďż˝iti i što se dogaďż˝a oko njih. Jednostavnim ďż˝inom paďż˝ljivog slušanja, u prisustvu iskrenog poštivanja i zanimanja za misli i osjeďż˝aje kolega, stvoreni su temelji za sveobuhvatne promjene.