Zaboravite "crvene" i "plave" oceane. Nova strategija poslovanja mora se usredoto�iti na "izlovljene oceane" u kojima je sve manje "riba".
Upitate li iskusnog menad�era ili studenta poslovne škole bilo gdje u svijetu o tome koje ga podru�je biznisa najviše zanima, za�udit �e vas ujedna�enost odgovora. Strategija! U vrijeme kada posrnula gospodarstva o�ajni�ki tragaju za prikladnom formulom rasta, osmišljavanje pobjedni�ke strategije postalo je "seksi" zanimanje. Sude�i prema kolegijima iz strategije - koje sam poha�ala ili osobno podu�avala - izgleda mi da smo kao stru�njaci fokusirani isklju�ivo na dva izbora.
Naime, popularne strateške teorije govore o tome kako je za uspješnu borbu s konkurencijom presudno va�no prepoznati vlastite konkurentske prednosti i prona�i najbolju poziciju na zahtjevnom tr�ištu koju �emo potom po svaku cijenu nastojati zadr�ati. Michael E. Porter, kao vode�i zagovaratelj takvog razmišljanja, u svojim djelima iz 1980-ih ponudio je listu "generi�kih" strategija koje osiguravaju razli�ite pristupe tr�išnom pozicioniranju.
Kao sušta suprotnost Porterovom konceptu tr�išnog pozicioniranja, godine 2005. u knjizi Blue Ocean Strategy autora W. Chan Kima i Renée Mauborgnea, predstavljen je novi pravac koji se zalagao za stvaranje nove potra�nje i otvaranje novih tr�išnih niša. Autori su u knjizi pozvali poslovnu javnost da se odmakne od kontinuirane konkurentske borbe (�esto okrutne), te da se umjesto toga okrene traganju za slobodnim tr�išnim nišama, tzv. plavim oceanima, ili da se hrabro upusti u njihovo kreiranje.
Zahvaljuju�i preporukama Porterova modela, mnoge kompanije desetlje�ima su mukotrpno izgra�ivale tr�išnu poziciju proglašavaju�i se "pobjednicima" kada bi uspjele osvojiti i zadr�ati jedinstveni tr�išni polo�aj u jakoj konkurenciji. Od 2005. godine do danas - slijede�i nove ideje Chan Kima i Renée Mauborgnea - nastojale su zaplivati vodama "plavog oceana" i izbje�i zagušena postoje�a tr�išta "crvenih oceana" prepuna krvolo�nih morskih pasa. Me�utim, iako su jedna i druga opcija ispravne, ipak ne vode ra�una o jednoj jednostavnoj �injenici: bilo da je rije� o "crvenim", "plavim" ili oceanima bilo koje boje, zaboravljaju na �injenicu da su "oceani" redom postali beznadno prazni. Jednostavno re�eno, prirodnih resursa sve je manje isto kao i slobodnog prostora za odlaganje silnog otpada kojeg kao �ovje�anstvo proizvodimo.
Nova konkurentska realnost
Fenomen pomanjkanja prirodnih resursa nije nov. Davno prije negoli su aktualne koncepcije odr�ivog razvoja (poput, primjerice, koncepcije Natural Stepa) problem oskudnosti resursa stavile u središte znanstveno-stru�no-poslovnog diskursa, navedenim pitanjem pozabavili su se brojni teoreti�ari i prakti�ari: od Platona u �etvrtom stolje�u p.n.e. do Thomasa Malthusa 1798. godine i Rimskog kluba 1972. godine, znanstvenici su se istinski trudili skrenuti pa�nju svjetske javnosti na opasnosti prijete�eg sloma. Me�utim, u tome nisu bili osobito uspješni. Njihove poruke nisu doprle do lidera u politici, poslovnom svijetu i potroša�a pa se njihovo ponašanje stoga nimalo nije promijenilo. Shodno tome, vremenom se globalno tr�ište umorilo od poziva na transformaciju poslovnih modela da bi na kraju postalo gotovo potpuno gluho. Zašto je tome tako?
Iako je teorija iscrpljivanja resursa djelovala uvjerljivo, tijekom posljednja dva stolje�a tr�išna realnost ukazivala je na suprotno. McKinseyjev izvještaj iz 2011. godine Resource Revolution to najbolje opisuje u ovom dijelu: