Uvodnik: qLife No.37: NOVA ZNANOST LIDERSTVA

Marko Luďż˝iďż˝ Marko Luďż˝iďż˝, urednik i ďż˝lan uprave struďż˝nog ďż˝asopisa qLife i portala Quantum21.net.

Iako od poďż˝etka qLifea pišemo o razliďż˝itim aspektima promjena u znanosti i umjetnosti liderstva, menadďż˝menta i organizacijskog razvoja, do sada se nismo odvaďż˝ili cjelovito ih obraditi u jednoj zasebnoj temi. Razlog tome jednostavan je. Iskreno, plašili smo se uroniti u temu za koju se s pravom moďż˝e kazati kako je još uvijek nedovoljno istraďż˝ena, slabo razumljiva i teška. A kako smo veďż˝ u samom zaďż˝etku - unatoďż˝ tome što smo birali jednostavnije tekstove i teme - okarakterizirani kao „zahtjevan ďż˝asopis“, procijenili smo da nije vrijeme baviti se kvantnom fizikom, kaosom, strukturama u formiranju, konfiguriranju, zatvaranju i raspadanju, nasluďż˝ivanjem, prisustvom, povezanošďż˝u materije i uma, ljudskom sviješďż˝u, primarnim poimanjem, percipiranjem cjelovitog procesa formiranja društvene stvarnosti i sliďż˝nim koncepcijama.

Meďż˝utim, na poďż˝etku novog devetogodišnjeg ciklusa stiglo je vrijeme i za takav broj nakon kojeg ďż˝e kroz godine uslijediti još podosta sliďż˝nih, jer je materija koju treba predstaviti i pojasniti vrlo opseďż˝na i široka te istovremeno presudno vaďż˝na za podruďż˝je kojim se bavimo. Toliko je vaďż˝na da se slobodno moďż˝e zakljuďż˝iti kako više jednostavno ne moďż˝ete biti lider ili menadďż˝er ako barem na nekoj razini ne razumijete - svjesno ili nesvjesno (ima pojedinaca koji intuitivno prakticiraju „novu znanost liderstva“, a da je istovremeno ne mogu svjesno artikulirati) - o ďż˝emu je tu rijeďż˝.   

Morali bismo stoga ďż˝im prije shvatiti kako je rijeďż˝ o tome da na poďż˝etku 21. stoljeďż˝a nastavljamo upravljati organizacijama uglavnom se oslanjajuďż˝i na zastarjele slike stvarnosti koje je u 17. stoljeďż˝u stvorio genijalni fiziďż˝ar Isaac Newton da bi ga potom u društvenim znanostima kopirali i slijedili Freud, Lock, Mill i ostali. Prema Newtonovoj slici realnosti – mehanizma velikog stroja voďż˝enog ďż˝eliďż˝nim linearnim zakonima kauzalnosti koji mu osiguravaju izvjesnost, predvidljivost i kontrolabilnost - Frederic Taylor i Frank Gilbreth stvorili su „znanstveni menadďż˝ment“ koji je pokrenuo Industrijsku revoluciju i preoblikovao svijet. Bio je to zaďż˝etak još uvijek prevladavajuďż˝eg pristupa koji na rad i radnike gleda iz perspektive „tehniďż˝kog problema“, koji organizacije „lomi“ na elementarne poslovne funkcije (proizvodnje, marketinga, raďż˝unovodstva, financija, prodaje, logistike) kako bi se specijalizirani struďż˝njaci uďż˝inkovito nosili s jasno strukturiranim problemima u precizno definiranim podruďż˝jima, te koji zadatke „lomi“ na elementarne dijelove kako bi se s njima nosili slabo educirani radnici. Rijeďż˝ju, u Taylorovoj organizaciji sve je podreďż˝eno specijalizaciji, a menadďż˝eri su toliko okupirani uďż˝inkovitošďż˝u da posve zanemaruju ljude.

Taylorov „znanstveni menadďż˝ment“ u potrazi je za „prirodnim zakonitostima“ usaďż˝enima u fino tkivo organizacije kako bi ih pomno analizirao i shvatio na koji naďż˝in „stroj funkcionira“. Razlog tome stroga je kontrola: podreďż˝enih, proizvoda, trďż˝išta, okruďż˝enja i ostalih dionika. Pod utjecajem hladnog njutnovskog atomistiďż˝kog svjetonazora „stari“ manadďż˝ment na djelatnike gleda kao na „pasivne jedinice proizvodnje“ koje svojom glupošďż˝u samo usporavaju i koďż˝e procese. U Taylorovim organizacijama sve što vrijedi vidljivo je: zgrade, strojevi, strategije, strukture, sustavi nagraďż˝ivanja ili konkretni brojevni rezultati; za ďż˝ivotnost, svjesnost, duhovnost, osjeďż˝aje i kreativnost - puke „periferne komplikacije“ - tamo jednostavno nema mjesta.

Kako su godine prolazile, oslonjeni na Taylorov menadďż˝ment kroz vlastita i tuďż˝a iskustva razoďż˝aranja i neuspjeha, polako smo poďż˝eli osjeďż˝ati kako sve to skupa nema baš previše smisla. Unatoďż˝ tome što smo poput drugih struďż˝njaka i mi ďż˝eljeli biti kompetentni, stvarnost nas je iz dana u dan podsjeďż˝ala na to da u toj priďż˝i nešto jednostavno ne štima. S obzirom na to da kao lideri i menadďż˝eri – zaduďż˝eni za razvoj i promjene - još i danas nalikujemo nesposobnom lijeďż˝niku koji nakon tko zna koje operacije u nizu zakljuďż˝uje kako je „sve u najboljem redu... osim što je pacijent mrtav“ moramo se ďż˝im prije zapitati: trebamo li moďż˝da „motornu pilu“ zamijeniti kirurškim noďż˝em – „skalpelom“? Nije li moďż˝da krajnje vrijeme da revolucionaliziramo našu znanost odbacujuďż˝i neuďż˝inkovita zastarjela uvjerenja?

Odgovor na prethodna pitanja potvrdan je. Kako to obiďż˝no u ďż˝ivotu biva, dok smo na radnome mjestu sve ďż˝ešďż˝e gubili bitke s kompleksnim izazovima, ďż˝ovjeďż˝anstvu su se dogodile „nove znanosti“ kvantne fizike, teorije relativiteta, kaosa i brojna druga nova otkriďż˝a koje su perima vodeďż˝ih svjetskih znanstvenika opisala sasvim drugaďż˝iju, obiďż˝nom ďż˝ovjeku još uvijek neshvatljivu realnost, koju sada treba ugraditi u „novu znanost liderstva“.

Na tom zahtjevnom podruďż˝ju povezivanja sloďż˝enih znanstvenih koncepcija novih znanosti sa svakodnevnim obrascima organizacijskog ďż˝ivota posebno su se istaknule autorice Danah Zohar i Margaret Wheatley, te autori Peter Senge i Claus Otto Scharmer koji nam svojim briljantnim uvidima i poetskom rjeďż˝itošďż˝u oslikavaju kako i zašto „motornu pilu“ zamijeniti finim „skapelom“ kako bismo kao moderni lideri uspješnije vodili sustave u adaptaciju i promjene. Poput „novih Taylora“ na poďż˝etku 21. stoljeďż˝a spomenuti autori - i mnogi drugi koji ih prate - postupno nas uvode u novu, „naglavaďż˝ke izokrenutu“ realnost holizma, neodreďż˝enosti i nepredvidljivosti, samoorganizacije, i/i paradigme, nelinearnosti, otvorenosti na nepoznato, neuspjehe i iznenaďż˝enja, participacije, primata odnosa, povezanosti kaosa i reda te drugih fenomenalnih obiljeďż˝ja pomaďż˝uďż˝i nam da preispitamo najdublja uvjerenja na kojima temeljimo našu struku i zanimanje kako bismo ih vremenom zamijenili novim, mnogo prikladnijim pretpostavkama koje bolje odgovaraju istinskoj realnosti svijeta.