Claus Otto Scharmer: Peter, kojim se temama, pitanjima i problemima bavite u znanstvenom i stru�nom radu - kao profesor na MIT-u te kao poslovni savjetnik koji sura�uje s brojnim tvrtkama i institucijama širom svijeta?
I. Postoji li fenomen koji bismo mogli nazvati "institucionalna mudrost"?
Peter Senge: S obzirom na to da smatram kako se �ovjek – ljudsko bi�e – neuravnote�eno razvijao kroz povijest, oduvijek me posebno zanimala svjesna evolucija ljudskih sustava.
�injenica je da kao ljudska vrsta danas raspola�emo nevjerojatno mo�nom tehnologijom: na planetu na kojem �ivimo danas mo�emo nevjerojatno sna�no utjecati - bilo da je rije� o makro ili mikro razini. Nuklearnim oru�jem u trenutku mo�emo uništiti cijeli svijet; mo�emo zna�ajno utjecati na klimu i vremenske (ne)prilike; mo�emo mijenjati genetsku strukturu stanica �ivih bi�a te samu dinamiku evolucije. Shodno tome, ruku pod ruku s tim nevjerojatnim mo�ima trebala bi dolaziti i mudrost. Me�utim, barem koliko je meni poznato, u današnjem modernom svijetu istinske mudrosti ima sve manje - posebice u kontekstu fenomena kolektivne mudrosti. Štoviše, �ini se kako društvenim sustavima - koji u formi bezbrojnih institucija prakticiraju i name�u spomenutu mo� - više nego ikada prije caruju glupost i nevjerojatna sljepo�a.
Stoga zasigurno ne�u pogriješiti ako današnje društvene sustave u formi institucija koje pro�imaju fino tkivo modernog društva nazovem "neinteligentnima". Smatram kako se u tom kontekstu suo�avamo s vrlo va�nim problemom o kojem se u znanstvenim krugovima te op�enito u javnosti premalo razgovara. Navedeni problem metafori�ki bih usporedio s djetetom koje se igra sa sve opasnijim igra�kama, a da se roditelji pritom ne pitaju je li to mlado bi�e dovoljno zrelo da igra�ke koristi na pravi na�in.
Prema tome, oduvijek me zanimalo je li uop�e mogu�e unaprijediti "institucionalnu" odnosno "organizacijsku" inteligenciju, odnosno sposobnost institucija i organizacija da na kolektivnoj razini doista razumiju što se oko njih zbiva, te da ostvare "institucionalnu i organizacijsku mudrost" u slu�aju da mudrost definiramo kao "duboko i istinsko razumijevanje svih - pa tako i onih najdugoro�nijih - posljedica poduzetih aktivnosti." Iako je rije� o vrlo jednostavnoj definiciji, smatram je konzistentnom s razli�itim predod�bama o tome što mudrost doista jest. Dakle, klju�no pitanje koje iz navedenog proizlazi mogli bismo ovako formulirati: "Jesu li ljudska bi�a sposobna svjesno njegovati i razvijati mudrost na institucionalnoj razini?"
S obzirom na to da se u današnjemu modernom društvu mo� uglavnom ostvaruje i prakticira kroz mre�u raznih institucija, zna�aj te "institucionalne razine" o kojoj govorim ne mo�e se dovoljno naglasiti. Pritom u tom kontekstu ne mislim na nekog znanstvenika pojedinca koji je sposoban utjecati na strukturu DNA, ve� na sve mogu�e resurse koji ga podr�avaju u njegovim nastojanjima da utje�e na molekularnu strukturu. Dakle, ovdje nije rije� o vama ili o meni – o pojedincima koji svojim automobilima i �ivotnim stilom zaga�uju atmosferu uglji�nim dioksidom. Rije� je o cjelokupnoj infrastrukturi proizvodnje i potrošnje, o tzv. multiinstitucionalnim i interinstitucionalnim procesima. Posve je logi�no da bi znanje, razumijevanje i mudrost trebali postojati na toj institucionalnoj i inter-institucionalnoj razini. Me�utim, praksa pokazuje da to nije tako.