U tom novom svjetonazoru kaos više nije „mrski ubojica“ kojeg se plašimo veďż˝ kljuďż˝ni saveznik koji provocira sustav da se samoorganizira i uzdigne prema novom naďż˝inu postojanja. Dakle, napuštanjem mehanicistiďż˝kog modela ďż˝ivotne stvarnosti i dubljim sagledavanjem dinamike ďż˝ivih sustava poďż˝inje se nazirati potpuno novi naďż˝in razumijevanja fluktuacije, poremeďż˝aja i promjena.

Stvarnost opisana novim znanostima mijenja naša duboka uvjerenja i percepciju na mnogim podruďż˝jima - ne samo u znanosti. Moďż˝e se tako zakljuďż˝iti kako su se ideje nove znanosti uvukle u pore gotovo svake discipline, pa tako i u podruďż˝je liderstva, menadďż˝menta i organizacijskog razvoja, a njihov se utjecaj jasno ocrtava kada obratimo paďż˝nju na goruďż˝e organizacijske probleme i naďż˝in na koji ih reformuliramo.

Liderstvo, kao amorfni fenomen koji je intrigirao ďż˝ovjeďż˝anstvo od samih poďż˝etaka bilo kakvog organiziranja u zajednicama, danas se pod utjecajem novog svjetonazora primarno propituje u kontekstu odnosa. Gotovo da nema više uglednijeg teoretiďż˝ara koji bi ignorirao kljuďż˝ni znaďż˝aj mreďż˝e kompleksnih odnosa na uďż˝inkovitost lidera. Upravo suprotno, u današnje vrijeme svjedoďż˝imo pravoj proliferaciji znanstvenih i struďż˝nih radova o partnerstvima, sljedbeništvu, osnaďż˝ivanju, timovima, mreďż˝ama i ulozi konteksta.
 

Potpuno integrirane organizacije

Napuštanjem mehanicistiďż˝kih kreacija koje su cvjetale u eri birokracije, naše poimanje organizacija polako se poďż˝elo mijenjati. Danas ozbiljno i iskreno razgovaramo o fluidnim organskim strukturama te o potpuno integriranim organizacijama (engl. seamless organization) koje nemaju klasiďż˝nih granica u odnosu na okruďż˝enje. Organizacije poďż˝injemo sagledavati kao „cjelovite sustave“ (engl. whole systems), kao „sustave koji uďż˝e“ (engl. learning systems) ili „organske sustave“ (engl. organic systems), a u ljudima poďż˝injemo primjeďż˝ivati kapacitete za samoorganizaciju. Rijeďż˝ je o pionirskim koracima koji signaliziraju rastuďż˝e razumijevanje suštinske prirode promjena u današnjem svijetu.
 
Kada bismo promijenili prevladavajuďż˝i svjetonazor i organizacije sagledali kao „ďż˝ive sustave“ (engl. living systems) - istog kapaciteta prilagodbe i rasta na koji nailazimo u cijelom ďż˝ivuďż˝em svijetu - lako bismo prevladali oďż˝aj prouzroďż˝en ďż˝estim promjenama, kaosom i informacijskim preoptereďż˝enjem.
 

Otkrivanje ureďż˝enosti  
 
U jednom periodu ďż˝ivota posvetila sam se istraďż˝ivanju organskih struktura koje zadrďż˝avaju identitet tijekom vremena, a da pritom ne preuzimaju bilo koju fiziďż˝ku formu. Primjerice, rijeka koja struji oko mojih nogu meni je najljepša struktura koju sam ikada srela. S obzirom na to da sam na odmoru, odupirem se dublje promišljati o rijeci te se prepuštam njenom toku i slikama koje odnekuda izviru u mojem umu.
 
Što me to jedna „obiďż˝na“ rijeka moďż˝e nauďż˝iti o organizacijama i menadďż˝mentu? Prije svega to da je rijeďż˝ o strukturi nevjerojatne sposobnosti prilagodbe, promjene konfiguracije, stvaranja novih struktura i promjene centara moďż˝i. Pa ipak, pored navedenih sposobnosti kljuďż˝na snaga u pozadini koja sve to pokreďż˝e prirodna je potreba rijeke da teďż˝e. Rijeka svladava izazove gravitacije, terenske uspone i padine odgovarajuďż˝i na zov oceana. Iako se forma mijenja, misija uvijek ostaje ista. Strukture izviru, ali samo kao privremena rješenja koja facilitiraju tijek od izvora prema ušďż˝u.

U sluďż˝aju rijeke ne nailazim na organizacijsku rigidnost - u formi monolitnih struktura, „pravih“ odgovora ili dosadašnje prevladavajuďż˝e prakse. Rijeka uvijek ima više odgovora kada naiďż˝e na stijenu; da nije tako ne bi bilo Grand Canyona u SAD-u ili drugih sliďż˝nih struktura u svijetu. Rijeka Colorado je, naime, „shvatila“ kako je „biti širok i dubok“ tek jedna od formi te da postoji više naďż˝ina da pronaďż˝e ocean.

Organizacijama nedostaje ovakav vid vjere - da mogu realizirati misiju na više naďż˝ina – te da ďż˝e to najbolje uďż˝initi ako se usmjere na misiju i viziju dopuštajuďż˝i strukturama izviranje, formiranje te potom nestajanje. ďż˝ini se kao da smo hipnotizirani strukturama pa ih stoga ďż˝inimo „ďż˝vrstim“ i „kompleksnim“ jer vjerujemo da ďż˝e nas takve obraniti od “mraďż˝nih sila” izvanjskoga svijeta koje nam prijete uništenjem.

S obzirom na to da je izvanjski svijet neprijateljski nastrojen organizacije, odnosno mi koji ih stvaramo, uspijevaju preďż˝ivjeti iskljuďż˝ivo radi inteligentnog i lukavog dizajna kojim se štite od destruktivnih prirodnih procesa. Meďż˝utim, rijeka ima drugaďż˝iji odnos s prirodnim silama. Rijeka ima veliko povjerenje u prirodu jer duboko u sebi zna da ďż˝e njezina intenzivna ďż˝udnja za oceanom na kraju doďż˝ivjeti ispunjenje. Rijeka nikada neďż˝e smetnuti s uma kljuďż˝nu ďż˝injenicu: kada priroda stvori poziv, uvijek na njega odgovara!  

Priroda nam nudi obilje lekcija o redu i poretku te o tome kako ih dostiďż˝i. Pokazuje nam da se unatoďż˝ fluktuacijama i promjenama koje remete planove u svijetu zapravo ništa „pogrešno“ ne dogaďż˝a - svijet je, naime, inherentno savršeno ureďż˝en. Priroda kontinuirano stvara nove sustave šireg obuhvata, veďż˝ih kapaciteta i veďż˝e raznolikosti koristeďż˝i se pritom fluktuacijama i promjenama koje su suštinski vaďż˝ne u procesu stvaranja novog višeg reda.