Newtonova organizacija u kvantnoj eri

U 17. stoljeďż˝u Sir Isaac Newton zavodljivo je opisao univerzum. Na sliku i priliku „velikog sata“ koji uredno otkucava u vlastitom ritmu stvorili smo „strojno-industrijsku“ eru. Na sliku i priliku savršeno periodiďż˝nog njihala okrenuli smo se novim otkriďż˝ima. Na sliku i priliku Zemlje koja poput kazaljki na satu kruďż˝i oko Sunca odrastali smo uvjereni u znaďż˝aj predikcije i determinizma. Rijeďż˝ju, oďż˝ekivanje ureďż˝enosti i pravilnosti upili smo u samu srďż˝ naših biďż˝a. Uvjereni u predvidljivost univerzuma prema tome smo organizirali posao i znanje.

Zapravo, interesantno je primijetiti u kojoj mjeri veďż˝ina organizacija funkcionira na njutonovskom principu. Mehaniďż˝ki prikaz univerzuma, naime, preveden je u svijet organizacija prvenstveno putem naglašavanja ďż˝vrstih materijalnih i nematerijalnih struktura te razdvajanjem dijelova/elemenata unutar cjeline. Odgovornosti su rasporeďż˝ene u funkcije. Ljudi su organizirani prema ulogama. Stranica za stranicom organizacijskog organigrama prikazuje funkcioniranje stroja: redni broj dijelova, što gdje ide, koji je dio više, a koji manje vaďż˝an.

Devedesete godine prošlog stoljeďż˝a - doba kada je „reinďż˝enjering“ postao prevladavajuďż˝a panaceja za organizacijske bolesti - osvijestile su duboko ukorijenjeni svjetonazor koji je organizacije izjednaďż˝io sa strojevima. Nakon skupih pogrešaka, struďż˝njaci su na koncu ipak priznali kako neuďż˝inkovitost „reinďż˝enjerstva“ uglavnom potjeďż˝e iz pogrešnih uvjerenja i procesa koji su iz razmatranja jednostavno izuzeli ljudsku dimenziju organizacijskog ďż˝ivota.
 

Kvantna mehanika

U znanosti, poďż˝etak 20. stoljeďż˝a oznaďż˝io je kraj hegemonije njutonovskog svjetonazora. ďż˝udni novi svijet – otkriven na subatomskoj razini – nije se mogao objasniti zakonima Newtonove mehanike pa se time otvorio prostor za novo razumijevanje univerzuma.

Kvantna mehanika koristi sasvim drugaďż˝iju priďż˝u te napušta sliku „velikog sata“ koji predvidljivo i jednoliďż˝no otkucava vrijeme:

Koraci koje smo do sada napravili u neprekidnim nastojanjima da razumijemo svijet i stvarnost bili su redom evolutivne prirode: ďż˝injenice bismo reorganizirali ili povezali na drugaďż˝iji naďż˝in ili bismo situaciju sagledali iz drugaďż˝ije perspektive. Meďż˝utim, kvantna teorija nema nikakve veze s bilo ďż˝ime što je do sada poznato te se ne moďż˝e adekvatno opisati metaforama posuďż˝enima iz prethodne realnosti iz jednostavnog razloga što te metafore više ne stoje. Konaďż˝ni rezultat ne ogleda se u nekakvom prikrivanju stvarnosti ili pokušaju da se ista uďż˝ini mraďż˝nom i nerazumljivom. Naprotiv, mnogi fiziďż˝ari sloďż˝ili bi se da kvantna teorija u znanost unosi novu jasnoďż˝u i konkretnost. (Cole,1985).
 
U kvantnom svijetu, odnosi nisu samo „interesantni“; mnogi fiziďż˝ari smatraju kako oni predstavljaju samu realnost.