Univerzum nije prazan: nevidljiva polja oblikuju ponašanje
 
Nova kvantna senzibilnost otvara nam nove moguďż˝nosti stvaranja reda i poretka. Organizacijsko ponašanje pod utjecajem je nevidljivog i neopipljivog. Obratimo li stoga pozornost na polja koja stvaramo kako bismo ih osvijestili, pojasnili i uďż˝inili koherentnijima, uspjet ďż˝emo rašďż˝istiti nagomilani „otpad“ koji presudno utjeďż˝e na ďż˝ivot u organizaciji.
 
Do sada smo se na više naďż˝ina uvjerili u kojoj mjeri polja snaďż˝no utjeďż˝u na funkcioniranje sustava. Recentne spoznaje u domeni organizacijske kulture, vrijednosti i svrhe pomogle su nam da bolje razumijemo nove nevidljive saveznike. Shodno tome, danas znamo da su nevidljiva polja – opredmeďż˝ena u kulturi, vrijednostima, svrsi i viziji – presudno vaďż˝na iako još uvijek ne znamo u potpunosti zašto je tome tako.

Prihvatimo li da su ideje istinska snaga organizacije - polja u temeljima kreacije – imat ďż˝emo jasniju sliku o tome zašto nas razliďż˝ite koncepcije kontroliraju u mjeri u kojoj to sada ďż˝ine. Potom ďż˝e promjena prevladavajuďż˝e slike neizostavno promijeniti smjer naše pozornosti.
 

Zna�aj jasno�e

Sagledavamo li organizaciju kroz paradigmu polja, prije svega trebamo teďż˝iti jasnoďż˝i. Moramo jasno kazati što mislimo i ďż˝emu teďż˝imo kako bismo podigli razinu integriteta u našim rijeďż˝ima i djelima kao nikada do sada. Potom se moramo pobrinuti da svakoj osobi osiguramo pristup polju - da informacije budu dostupne u svakom kutku svake razine sustava – radi toga što se jasnoďż˝om i konciznošďż˝u vizije i misije uklanjaju zidovi i otvaraju novi koridori kako bi se doprlo do svakog djelatnika u svakom kutku organizacije.

U prošlosti sami sebe okvalificirali smo vještim dizajnerima organizacije, kompetentnim struďż˝njacima koji vješto rasporeďż˝uju komponente na organogramu trošeďż˝i pritom energiju na mukotrpno povezivanje, motiviranje i strukturiranje. Danas je drugaďż˝ije. O sebi danas trebamo misliti kao o svjetionicima koji osvjetljavaju informacije, zaštitnicima integriteta u smislu svega što se govori i ďż˝ini, osobama koje pulsiraju podudarnim porukama.

Svi mi danas trebamo zajedno pojašnjavati, iznositi, navoditi, reflektirati i modelirati kako bismo prostor ispunili porukama do kojih nam je doista stalo. ďż˝inimo li tako, sudjelujemo u stvaranju i širenju moďż˝nog polja s kojim se automatski razvijaju ďż˝udesne sposobnosti organizacije u podobne koherentne oblike.

Podsjetimo se da prostor u kojem ďż˝ivimo i radimo nikad nije prazan. Ispunimo li ga harmoniďż˝nim glasovima, stvorit ďż˝e se moďż˝na snaďż˝na pjesma. Ispunimo li ga konfliktima, disonanca ďż˝e udaljavati jer nitko ne ďż˝eli boraviti na takvome mjestu. Prema tome, kada se pretvaramo da nam harmonija nije vaďż˝na, kada vjerujemo da ne moramo uskladiti misli, rijeďż˝i i djela, tada gubimo mnogo više od osobnog integriteta: gubimo partnerstvo s bogatim prostranim poljem, našim kljuďż˝nim saveznikom koji nam pomaďż˝e uvesti više reda u naše ďż˝ivote.