Promjena – kljuďż˝na sposobnost ďż˝ivota

Nove znanosti obiluju primamljivim i obeďż˝avajuďż˝im procesima za poticanje promjena. Meďż˝utim, ďż˝elimo li doista nauďż˝iti lekciju prije svega moramo preusmjeriti paďż˝nju. Brojne reformulacije koje su nove znanosti uvele u tradicionalnu teoriju i praksu potjeďż˝u upravo iz takvih pomaka kada znanstvenici nauďż˝e gledati mimo pojavnih oblika objekata ili fenomena zadiruďż˝i u nevidljive prostore i razine dinamiďż˝kih procesa. Dakle, tek nakon što su „odloďż˝ili sa strane“ metaforu stroja, statiďż˝kih mehanizama i odvojenih dijelova, znanstvenici su uspjeli sagledati nešto sasvim novo: nevidljive fundamentalne procese u osnovama bezbrojnih ďż˝ivotnih oblika. Uspjeli su dobiti neke odgovore na pitanja o tome od kuda ďż˝ivotu sposobnost za tolike promjene i inovacije. Mnogi meďż˝u njima sa strahopoštovanjem i poniznošďż˝u pisali su o nevjerojatnoj otpornosti i fleksibilnosti ďż˝ivota. Neki su pak postali pjesnici, tragajuďż˝i za novim izrazima kojima bi najbolje opisali susrete s bezgraniďż˝nom kreativnošďż˝u ďż˝ivota.


Biti prisutan u trenutku

Za lidere i menadďż˝ere posebno je vaďż˝no što više participirati u sadašnjem trenutku. Promjenjiva priroda ďż˝ivota inzistira na tome da se prestanemo skrivati iza planova i programa te da u mnogo veďż˝oj mjeri posvetimo pozornost onome što se dogaďż˝a pred našim oďż˝ima, upravo sada, u sadašnjem trenutku. Potrebno je razvijati znatiďż˝elju o tome što se upravo dogodilo te što se upravo dogaďż˝a radi toga što je sadašnjost preplavljena informacijama o nama i o našem okruďż˝enju. Meďż˝utim, brojne informacije iz tog spektra kao i uďż˝enja kojima bi nas mogle poduďż˝iti uglavnom prolete onkraj naše paďż˝nje te ostanu neprimijeďż˝ene zbog toga što smo preokupirani vlastitim slikama o tome kakav bi svijet trebao biti.

Pa ipak, „biti prisutan u sadašnjem trenutku“ ne znaďż˝i da bismo ďż˝ivotom trebali plutati bez ikakva cilja i usmjerenja - bez planova ili namjera. „Biti prisutan u sadašnjem trenutku“ znaďż˝i nešto sasvim drugo: posvetiti mnogo više pozornosti samom procesu stvaranja planova i namjera.

Spomenute planove, standarde i organograme ne bismo trebali poistovjeďż˝ivati s „konaďż˝nim ciljevima“ koje treba napraviti ili završiti veďż˝ kao fluidne procese koji omoguďż˝avaju grupi da kontinuirano pojašnjava i artikulira vlastite namjere osnaďż˝ujuďż˝i pritom povezanost s novim ljudima i informacijama. Danas trebamo mnogo manje poštovanja prema objektima koje stvaramo te mnogo više pozornosti prema procesima koji nas vode u njihovu kreiranju.  

Zdraviji procesi stvaraju bolje meďż˝uljudske odnose i veďż˝u jasnoďż˝u o tome tko mi doista jesmo pruďż˝ajuďż˝i nam više informacija o tome šta se doista dogaďż˝a u našem okruďż˝enju. Meďż˝upovezani na novi naďż˝in, polako postajemo moďż˝nija i zdravija biďż˝a. Sposobni smo jer znamo što nam je ďż˝initi. Podiďż˝emo otporne i fleksibilne organizacije koje nalikuju paukovoj mreďż˝i.