Novi znanstveni menad�ment

Kroz povijest ljudske misli, novi naďż˝ini poimanja ďż˝esto su se istodobno pojavljivali na razliďż˝itim udaljenim mjestima i posve razliďż˝itim disciplinama. Na navedene sinkronicitete - tajanstvene i neobjašnjive – posvuda nailazimo. Primjerice, Darwinova teorija evolucije objavljena je gotovo istovremeno s radovima jednog drugog znanstvenika u Maleziji koji se vodio vrlo sliďż˝nim idejama. U doba kada su slikari impresionizma ispitivali svjetlost u kontekstu otapajuďż˝ih oblika, slikajuďż˝i svjetlost kao male toďż˝ke, fiziďż˝ari su poďż˝eli govoriti kako je svjetlost skup „malih energetskih paketiďż˝a“ koje su nazvali kvanti.

U modernim vremenima sve je ostalo isto. Sliďż˝ni koncepti - naš zeitgeist (naďż˝in razmišljanja koji obiljeďż˝ava duh vremena jedne ili više generacija) - i dalje se gotovo istovremeno javljaju na razliďż˝itim mjestima. Zeitgeist našeg vremena nova je svjesnost da aktivno participiramo u svijetu izuzetne meďż˝upovezanosti.

Uďż˝imo o tome kako sagledavati sustave umjesto da se primarno bavimo izoliranim dijelovima. Na podruďż˝jima popriliďż˝no ozbiljna naziva sustavsko razmišljanje (engl. systems thinking) ili ekološko razmišljanje (engl. ecological thinking) otkrivamo brojne fenomene vrijedne divljenja. U prilici smo uoďż˝iti mreďż˝e meďż˝upovezanosti koje isprepliďż˝u svijet u jednu cjelinu; više nego ikada ranije svjesni smo povezanosti i odnosa sa svime što postoji u univerzumu. Osim toga, svakodnevno uďż˝imo o tome da se organski sustavi za povezivanje i promjene oslanjaju na fundamentalno drugaďż˝ije procese negoli smo dosad mislili.


Promjena pozornosti i konteksta

Radovi Fredericka Taylora, Franka Gilbertha i njihovih sljedbenika pokrenuli su eru tzv. „znanstvenog menadďż˝menta“. Bio je to zaďż˝etak pristupa – koji traje još i danas - da se rad i radnike sagledava iz perspektive „tehniďż˝kog problema“. Ogromna koliďż˝ina energije utrošena je na „studije pokreta“ i „studije vremena“ na pokretnoj traci te na „lomljenje“ rada na elementarne zadatke s kojima su se mogli nositi ďż˝ak i neobuďż˝eni djelatnici. Dizajneri sustava toliko su se bavili osmišljavanjem uďż˝inkovitih rješenja da su posve zanemarili ljude koji rade posao. Pritom ih nisu samo ignorirali - kao što to još uvijek ďż˝ine zagovornici BPR reinďż˝enjering pristupa - veďż˝ su ih posve omalovaďż˝ili jer se njihov posao sastojao u tome da osmisle radne procese koje neďż˝e ometati oďż˝ekivane „gluposti“ radnika.

Premda smo u svijetu liderstva, menadďż˝menta i organizacija ostavili iza sebe dobar dio navedenih uvjerenja i krutih fragmentiranih struktura koje iz njih proizlaze, još uvijek se ďż˝vrsto drďż˝imo znanosti kao osnovnog izvora naše vjerodostojnosti. Planiranje, mjerenje, teorija motivacije, dizajn organizacije i promjene nose na sebi prepoznatljiv peďż˝at i utjecaj znanosti.


Ovisnost �ivota o participaciji

Sve snaďż˝nije oslanjanje na participaciju u korijenima je promijenjene percepcije o naďż˝elima organizacije ďż˝ivota. U svim novim znanostima - teoriji ďż˝ivuďż˝ih sustava, kvantnoj fizici, teoriji kaosa i teoriji kompleksnosti – jasno se uoďż˝ava ovisnost ďż˝ivota o sudjelovanju. ďż˝injenica je, naime, da ďż˝ivot aktivno participira u vlastitoj evoluciji inzistirajuďż˝i pritom na slobodi samoodreďż˝enja. Takoďż˝er je ďż˝injenica da ďż˝ivot aktivno participira u odnosima s okruďż˝enjem sudjelujuďż˝i u procesima koadaptacije i koevolucije. Subatomska ďż˝estica neovisna o participaciji s drugim ďż˝esticama jednostavno ne postoji. ďż˝ak se i stvarnost evocira u ďż˝inu participacije nas i onoga što smo izabrali primijetiti.