Zbog svega navedenog, oduvijek su me intrigrala upravo ova pitanja o kojima sam pisao u knjizi Peta disciplina. Svijet biznisa - sam po sebi - nikada me nije previše zanimao; prije bih mogao kazati da mi je posluďż˝io kao svojevrsna domena za uďż˝enje i eksperimentiranje o kolektivnom znanju i kolektivnoj mudrosti koje bi nam trebalo sluďż˝iti u svojstvu alata za istinske promjene. Problemska hipoteza mogla bi se ovako postaviti: "S obzirom na to da hitno moramo reducirati emisiju ugljiďż˝nog dioksida, hitno moramo okupiti sve predstavnike svjetske transportne industrije kako bi se osmislio novi naďż˝in transporta ljudi i roba od toďż˝ke A do toďż˝ke B".

Naďż˝alost, u navedenom pristupu ne vidim niti najmanju moguďż˝nost za istinsku promjenu jer on najvjerojatnije neďż˝e poluďż˝iti nikakve rezultate. Moramo osmisliti nešto drugo, nešto sloďż˝eno i izazovno, a to "nešto" zasigurno dolazi van granica trenutaďż˝no raspoloďż˝ivih pristupa i metoda. To "nešto" istovremeno se koristi dinamiďż˝kom, bihevioralnom i institucionalnom kompleksnošďż˝u pokretaďż˝kih sila koje odreďż˝uju prilike u današnjem svijetu.

Dakle, osobno me intrigira stvaranje prostora, klime i uvjeta za dostizanje opisane vrste spoznaje. Pritom treba kazati kako sam najznaďż˝ajnija iskustva dobio upravo kroz educiranje, odnosno poduďż˝avanje drugih osoba. Bezbroj puta iskusio sam kako je doista moguďż˝e stvoriti prostor u kojem ďż˝e ljudi osvijestiti pravu prirodu vlastitoga biďż˝a, okolinu i druge ljude u toj okolini, te spoznati što zapravo znaďż˝i "biti ďż˝iv" i "biti otvoren" prema velikoj misteriji ďż˝ivota kojeg ďż˝ivimo. Bezbroj puta svjedoďż˝io sam nevjerojatnoj revitalizaciji utemeljenoj na takvim iskustvima.


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...