Partneri
Tema mjeseca: qLife No.38: DIGITALNA REVOLUCIJA
Uvodnik: qLife No.38: DIGITALNA REVOLUCIJA, Marko Lu�i�
Uvodnik: qLife No.38: DIGITALNA REVOLUCIJA
Marko Lu�i� Marko Lu�i�, urednik i �lan uprave stru�nog �asopisa qLife i portala Quantum21.net.
Tema o kojoj pišemo u ljetnom broju qLifea odavno ve� „iska�e iz paštete“; stru�na javnost, edukacijske ustanove i mediji na dnevnoj razini natje�u se u tome tko �e što kazati o „digitalnoj transformaciji“ kako bi nam pomogli da se u�inkovitije nosimo s promjenama koje nezaustavljivo naviru. A kako je osnovna svrha qLifea pratiti trendove koji utje�u na ljude i poslovanje, i mi smo odavno planirali napisati ponešto o tome.
Pa ipak, unato� jasnoj �elji i pritisku ure�iva�kog odbora broj nikako da se dogodi. Kao glavni urednik svaki put posegnuo bih za nekim drugim sadr�ajima preferiraju�i ih u odnosu na predlo�eni sadr�aj kolega. Tako je bilo sve do nedavno, kada sam jednog jutra shvatio da upravo ja - više ili manje nesvjesno - bojkotiram temu! Navedena spoznaja vrlo me iznenadila. U ovih devet godina obi�no sam bio predvodnik inoviranja i zagovaratelj promjena koji na stranicama uvodnika poziva lidere da se suo�e s vlastitim paradigmama i hrabro zakora�e naprijed. Što se sada dogodilo? Zašto mi se na spomen „digitalne revolucije“ muti pred o�ima i di�e kosa na glavi? Zašto me preplavljuju neki �udni, loši, osje�aji zatomljenog bijesa koji ne odlaze sve dok svjesno ne preusmjerim misli? Zašto se osoba, koja se nekad ozbiljno bavila ra�unalnim programiranjem, vremenom pretvorila u „tehnološku konzervu“? S tim pitanjima u srcu uronio sam u tromjese�no istra�ivanje koje prethodi svakom qLifeu nadaju�i se da �u nakon suo�enja s „digitalnim vragom“ prona�i valjane odgovore.
Ve� na po�etku shvatio sam kako dobar dio nemira proizlazi iz klasi�nog straha od promjene kojem smo kao ljudska bi�a izlo�eni uvijek kada smo uvu�eni u novo, nepoznato i nerazumljivo - u procese koji prijete ustaljenim obrascima �ivljenja i ponašanja napadaju�i nam prividnu sigurnost. Nema, naime, sumnje kako nam �etvrta industrijska revolucija na pragovima naših ureda i ku�a �ini upravo to: obe�anjima kako �e „dramati�no izmijeniti sve što znamo i sve �ime se koristimo“ u naše �ivote nepovratno unosi nemir i nervozu. S obzirom na to da ovakve izjave dolaze doslovce sa svih strana, zasigurno itekako utje�u na bu�enje straha i odbojnosti tjeraju�i nas na „bje�anje“ u sigurnije i poznatije fizi�ke, mentalne i duhovne domene.
Potom sam još dublje uronio u sebe i shvatio kako strahovi nisu toliko povezani s materijalisti�kom tehnologijom sâmom: s „pametnim“ telefonima, samohodnim automobilima, navodno brzim internetom, teniskim reketima koji digitalno prate udarce igra�a, tenisicama koje mjere pretr�ane udaljenosti, majicama koje prate puls i tlak trka�a, robotima koji suše rublje i gla�aju traperice, ili pak s aplikacijama koje povezuju grijanje, štednjak, pe�nicu i WC školjku. Iako se korisnost i upotrebljivost brojnih, navodno „revolucionarnih“, proizvoda mo�e unedogled propitivati, zapravo je rije� o neizbje�nim nusproduktima igre �ivota materijalno situiranih bi�a koja se jednostavno moraju ne�ime zabavljati - moraju nešto raditi, smišljati i „proizvoditi“ - bez obzira na istinsku svrhovitost vlastitih djela. Gledano iz te perspektive, navedene tehnologije bezazlene su: ako su korisne integriraš ih u �ivot i poslovanje, a ako su napravljene samo zato da bi se prilagodilo trendu, nasmiješiš se i odbaciš ih.
Vremenom sam stoga shvatio kako me ozbiljno zabrinjava nešto drugo: društvena (kulturološka) dimenzija „digitalne revolucije“ u tijeku te op�enito subliminalne la�i koje odre�eni centri šire u tom kontekstu.
Tu primarno mislim na to da spomenute materijalisti�ke tehnologije - u rukama mudrih osoba potpuno bezopasne te u brojnim slu�ajevima itekako po�eljne i dobrodošle - u današnjem ludom svijetu na neki intrigantni na�in po�inju upravljati ljudskim �ivotima odvode�i nas u ne�eljenom smjeru. Jer, nakon pomnijeg prou�avanja recentnih društvenih procesa, �ovjek ne mo�e drugo nego zapitati se: „Tko tu kime upravlja, mi tehnologijom ili ona nama?“
Osim toga, u korijenima mojih osobnih strahova pronašao sam subliminalnu poruku koja glasi ovako: tehnologija �e riješiti sve naše probleme. Jednom kada budemo imali umjetnu inteligenciju, robote, samohodne automobile i sve drugo što si �elimo, sve �e kona�no biti u najboljem redu. Nevjerojatnim mi se �ini da u tri mjeseca istra�ivanja nisam pronašao niti jedan tekst koji bi se detaljnije pozabavio ovom la�i, koji bi je secirao, raskrinkao i pokazao da u razdoblju navodnog „nevjerojatnog progresa“, primjerice, broj oboljelih od depresije i drugih psihi�kih bolesti svakodnevno raste. Širom svijeta, bilo da je rije� o razvijenim zemljama koje su predvodnice „digitalne revolucije“ ili o pukom vlastitom iskustvu, ljudi masovno izvještavaju o sve ve�oj otu�enosti, agresiji, o�aju, pomanjkanju empatije, smislenih razgovora i dijeljenja s drugim bi�ima. Prema tome, nesumnjivo je kako nas surfanje na valovima revolucije - na najva�nijoj egzistencijalnoj razini - sve više uništava umjesto da nam godi. Volio bih kada bi mi netko argumentirano objasnio zašto �e sutra biti bolje.
Na kraju treba kazati kako bi �etvrta industrijska revolucija, sama po sebi, doista mogla biti nešto najbolje što se dogodilo ljudskom rodu. Ostvari li se pozitivna vizija mogli bismo dosti�i nezapam�enu u�inkovitost korištenja resursa koja �e nam omogu�iti da se bavimo onime što �elimo, u�ivamo u dokolici, putovanjima, sportu, kulturi i zabavi - sve s minimalnim ulaganjem rada. Me�utim, �ini mi se da smo ipak bli�i drugom scenariju - u kojem �e „digitalna revolucija“, zbog pomanjkanja mudrosti, �ovjeka u�initi tvorcem vlastita kraja. Ne posvetimo li se, naime, svim srcem i dušom osobnom razvoju i ja�anju ljudskosti, lako bi se moglo dogoditi da na ovom navodno „uzbudljivom putovanju“ u jednom trenutku shvatimo kako „imati sve“ zapravo zna�i „ne imati ništa“.