Kulturolo�ki trendovi digitalnog dru�tva

Ilya Levin Ilya Levin, doktor znanosti, predstojnik katedre za matematiďż˝ko i tehnološko obrazovanje Sveuďż˝ilišta Tel Aviv. Jedan je od vodeďż˝ih svjetskih struďż˝njaka i autor stotinjak znanstvenih i znanstveno-struďż˝nih publikacija o utjecaju digitalnih tehnologija na kulturu.

Sa�etak

Tekst se bavi obiljeďż˝jima novonastajuďż˝eg digitalnog društva koje se u stvarnosti moďż˝e smatrati novim oblikom kulture. Prezentiraju se i pojašnjavaju brojni simptomi digitalnog društva kao, primjerice, brisanje granica i jasne razlike izmeďż˝u stvarnog i virtualnog svijeta; brisanje jasnih granica izmeďż˝u ljudi, strojeva i prirode; preokret koji je oskudicu zamijenio (pre)obiljem informacija, te pomak koji je primat subjekta zamijenio primatom interakcija. Navedeni simptomi definiraju specifiďż˝ni karakter kulture digitalnog društva te omoguďż˝uju osvještavanje glavnih trendova koji ďż˝e obiljeďż˝iti digitalnu kulturu. Osim toga u tekstu se ukazuje kako isti spadaju u tri razliďż˝ite kulturne sfere: duhovnu, društvenu i tehnološku. Trendovi koji korespondiraju sa spomenutim kulturnim sferama oďż˝ituju se kroz društvene medije (novi oblik stvaranja društvene svijesti), osobni identitet (online identitet kao novi naďż˝in formiranja osobnosti) i novu paradigmu znanosti (koja se metodološki moďż˝e definirati kao „podatkovno intenzivna znanost“). Istraďż˝ivanje prezentirano u nastavku teksta predstavlja jednu od prvih studija uopďż˝e koje se bave digitalnim društvom kao kulturološkim fenomenom.

Kljuďż˝ne rijeďż˝i: digitalno društvo, kultura, digitalna tehnologija, internetske stranice, osobni online identitet, društveni mediji, podatkovno intenzivna znanost


Uvod

Kultura nastaje ljudskim djelovanjem te se prema tome (jasno, uz mnoge druge stvari) razlikuje od prirode. Ljudi su u poďż˝etku istraďż˝ivali prirodu te su joj se dinamiďż˝ki prilagoďż˝avali razvijajuďż˝i u procesu sposobnosti koje su im omoguďż˝ile iskorištavati prirodne resurse - u poďż˝etku za puko preďż˝ivljavanje, a kasnije za akumulaciju i proširenje tih istih resursa. Prema tome, „priroda“ predstavlja okruďż˝enje u okviru kojega je ďż˝ovjek razvijao vlastita iskustva komuniciranja i odnosa s drugim biďż˝ima, a kasnije su ta iskustva postupno prerastala u konstrukt nazvan društveno okruďż˝enje.

U mjeri u kojoj su napredovali u istraďż˝ivanju prirode, kulturološki prostor ljudi postajao je sve kompleksniji, a aktivnosti su se sve brďż˝e razvijale. U jednoj specifiďż˝noj fazi razvoja ďż˝ovjek je poďż˝eo percipirati kulturu - koju sam stvara - kao svojevrsno polje kreativnijeg i uďż˝inkovitijeg djelovanja koje dovodi do impresivnih rezultata u domeni osobnog razvoja. A nakon što su ljudi proširili vlastite vidike i poďż˝eli razmišljati o tome kako da zadovolje svoje kompleksnije duhovne potrebe i zahtjeve, puko osiguravanje ďż˝ivotnih sredstava prestalo je biti glavnim ďż˝ivotni cilj. Otkrili su, naime, da mogu postizati ono što ďż˝ele mnogo manjim ulaganjem energije i resursa.  

ďż˝ovjekove interakcije sa svijetom od pamtivijeka su bile prepune neoďż˝ekivanih dogaďż˝aja i poteškoďż˝a što je ljude prisiljavalo da se s istima kreativno suoďż˝e. U specifiďż˝noj fazi razvoja kreativnost je tako postala najvaďż˝niji ďż˝imbenik ljudskog funkcioniranja što je posljediďż˝no otvorilo nove komunikacijske kanale; kao rezultat toga nastale su nove tehnologije koje su potaknule otkrivanje novih resursa. Stoga bismo ovu fazu mogli smatrati stadijem kada su ljudi nauďż˝ili planirati vlastitu buduďż˝nosti i tragati za uďż˝inkovitim razvojnim metodama.

Kada ďż˝ovjek analizira buduďż˝nost stavljajuďż˝i je u odnos sa samim sobom, uspostavlja vlastito prisustvo. U suštini, prisustvo neke osobe stanje je koje egzistira sve dok ta osoba emocionalno anticipira nastajuďż˝u buduďż˝nost. Takva prisutnost - stvorena uspostavljanjem odnosa prema buduďż˝nosti - ostvaruje se svaki puta kada odreďż˝ena osoba promišlja o vlastitoj buduďż˝nosti.

Primjerice, jedno od vaďż˝nijih obiljeďż˝ja prosvjetiteljstva ogleda se u njegovoj usmjerenosti na buduďż˝nost. Digitalno doba takoďż˝er je usmjereno na buduďż˝nost s time da navedena dva usmjerenja imaju razliďż˝ite sadrďż˝aje. Naime, u vrijeme prosvjetiteljstva buduďż˝nost se smatrala habitatom u kojem vladaju idealni uvjeti, a vjera u „svjetlu buduďż˝nost“ bila je usko povezana s idejom napretka i vjerom u ljudski razum. U novom digitalnom društvu, dinamika ďż˝ivota sama po sebi leďż˝i u podjednakom usmjeravanju na društvene i privatne interese. Promjene svakodnevne stvarnosti - koje se odvijaju u realnom vremenu - utjeďż˝u na svakog pojedinca i zato imaju vaďż˝nu ulogu u (tom) procesu.

Osoba osjeďż˝a njegovu/njezinu buduďż˝nost u njegovu/njezinu prisustvu te - što je najvaďż˝nije od svega – time sama gradi vlastitu individualiziranu buduďż˝nost. Svi brinu o tome kako izgraditi vlastitu buduďż˝nost pa se ta ďż˝injenice istodobno promiďż˝e u:
- svakodnevnu realnost,
- osnovno obilje�je svakodnevnog �ivota.

U digitalnom društvu buduďż˝nost se više ne percipira „idealnom“ niti se ne usporeďż˝uje s „idealom“. S obzirom na to da je naše društvo svjesno brzih promjena svatko nastoji djelovati sukladno s time kako bi „promijenio buduďż˝nost na bolje“. Osim toga, vaďż˝no je naglasiti da svatko od nas ima vlastitu buduďż˝nost.

Navedeno predstavlja jedinstvenu situaciju jer je osoba-pojedinac usmjerena na stvaranje individualne buduďż˝nosti, a cjelokupna društvena zajednica zapravo predstavlja globalni prostor za ljudsku koegzistenciju. Rijeďż˝ju, moderni svijet s jedne je strane obiljeďż˝en trendom globalizacije, a s druge strane trendom individualizacije intelektualnih svjetova svakog pojedinca. Navedene dvije komponente istraďż˝ivanja umreďż˝enog prostora meďż˝usobno se nadopunjuju gradeďż˝i osnove za novu, dosad nepoznatu egzistenciju.

Kao otvoreni sustav, ljudsko biďż˝e istovremeno razvija vlastitu viziju buduďż˝nosti i maksimalno komunikativnu sadašnjost. Pritom mora uzeti u obzir brojne meďż˝uodnose kako bi mogao usporediti razliďż˝ite opcije i odabrati najpovoljniju.

Promišljanje o ďż˝eljenoj buduďż˝nosti uzdiďż˝e pojedinca na nove razine; tamo osoba virtualno realizira brojne projekte prema vlastitim afinitetima i intelektualnim sposobnostima. Prema tome, sama moguďż˝nost postojanja takvog stanja izravno je povezana s napretkom tehnologije i napretkom društva; ona takoďż˝er odraďż˝ava dinamiďż˝nost promjena koje je najvaďż˝nije obiljeďż˝je modernog doba.

ďż˝ivimo u doba brzih promjena realnosti. Današnji, tehnološki orijentirani pojedinac, intenzivno istraďż˝uje novi virtualni svijet. I ne samo to. On istraďż˝uje i umreďż˝eni prostor koji egzistira paralelno sa stvarnim svijetom stvarajuďż˝i tako nove kulturološke forme.


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...