qLife: Niti jedna nova tehnologija ili industrijska revolucija do sada - niti promjene koje su one izazvale - nisu došle kao neka izvanjska egzogena sila kojom ljudi nisu mogli upravljati. Svi mi, kao graďż˝ani ili poduzetnici, odgovorni smo usmjeriti razvoj prema novim prilikama i poďż˝eljnoj buduďż˝nosti koja odraďż˝ava naše najbolje zajedniďż˝ke ciljeve i vrijednosti. Hoďż˝e li se to uspjeti postiďż˝i?

GR: Navedeno zacijelo predstavlja središnje pitanje od najveďż˝e neizvjesnosti: hoďż˝emo li uspjeti iznova testirati vrijednosti koje bi pojedinac, koji ďż˝eli ďż˝ivjeti u nekoj zajednici, trebao istovremeno percipirati kao svoje i kao vrijednosti zajednice? Hoďż˝emo li biti u stanju odrediti se prema tome koje to vrijednosti povezuju pojedinca kao osobu sa zajednicom u kojoj ďż˝ivi?

U ovom trenutku stjeďż˝e se dojam da se jedan sustav vrijednosti raspao, a da novi nije stvoren. S obzirom na to da više ne ďż˝ivimo u kontinuitetu civilizacijskih normi, u kojima se dobro i loše jasno razlikovalo kao crno i bijelo - kao nula i jedan - nikako nam nije jasno da nešto istovremeno moďż˝e biti i dobro i loše. Prije su vrijednosne norme bile neosporne. Postojao je društveni konsezus oko toga što je „dobro“, a što je „loše“. Grďż˝ka tragedija i grďż˝ka komedija oduvijek su bile dvije strogo razdvojene discipline pa je „dobro“ i „zlo“ oduvijek bilo razdvojeno. Primjerice, još i danas uďż˝ivam gledajuďż˝i westerne jer u njima ništa nije sporno; od poďż˝etka jasno se zna tko je „good guy“, a tko „bad guy“. Meďż˝utim, prateďż˝i suvremena kretanja stjeďż˝e se dojam da danas toga više nema. Bilo koje pitanje i bilo koja osoba – osim ako nije rijeďż˝ o ekstremnim sluďż˝ajevima - povlaďż˝i sa sobom posve opreďż˝ne interpretacije.
Primjerice, jedni Vojka Obersnela doďż˝ivljavaju kao „dobrog“, a drugi kao „lošeg“, jedni Milana Bandiďż˝a doďż˝ivljavaju kao „dobrog“, a drugi kao „lošeg“, jedni Zdravka Mamiďż˝a doďż˝ivljavaju kao „dobrog“, a drugi kao „lošeg“ i tako unedogled... bez obzira na to o kome se radi.

Istina je da se o tome moďż˝e jako puno raspravljati jer postoji jako puno validnih perspektiva, a da istovremeno ne postoji neko „ďż˝vrsto tlo“ koje ďż˝e nam pomoďż˝i u konaďż˝nom odreďż˝enju: „gledaj ovako...ovo je ipak dobro, a ovo je ipak loše“.

Sve u svemu, moďż˝e se zakljuďż˝iti kako se jedna civilizacijska struktura potrošila, a da druga još nije nastala te da trenutaďż˝no ďż˝ivimo u svojevrsnom zrakopraznom meďż˝ucivilizacijskom prostoru. Nedostaje nam i konzistentan ideološki okvir kojim bi se moglo cjelovito objasniti opisane fenomene i pretvoriti ih u svima nama razumljivu priďż˝u, odnosno sliku poďż˝eljnog svijeta bliske buduďż˝nosti. Vidljivo je da velike tradicionalne vjerske i politiďż˝ke ideologije u tome ne uspijevaju, te da ih uspješno rastaďż˝u populistiďż˝ki pokreti nezadovoljnika – što se odliďż˝no vidi u ovom trenutku u Italiji – otvarajuďż˝i time prostor konzervativizmu i nazadnjaštvu te uz njih i silnoj društvenoj neizvjesnosti, pa i strahu.

qLife: Gorane, zahvaljujem se u ime svih ďż˝itatelja te u svoje vlastito ime na zanimljivom razgovoru. Mislim da smo uspjeli strukturirano navesti osnovne postavke o tome što se trenutaďż˝no dogaďż˝a u svijetu u kontekstu fenomena koji se naziva „digitalna revolucija“, a koja zapravo predstavlja ďż˝etvrtu industrijsku revoluciju. Mnogo je tema ostalo netaknuto. Nije mi bilo jednostavno suzdrďż˝ati se od brojnih potpitanja i komentara koji su prirodno navirali tijekom razgovora jer bi nam tada intervju zauzeo više od pola qLifea.

GR: Zahvaljujem na pozivu i gostovanju u meni posebno dragom �asopisu.