U kapitalisti�kom društvu kojim caruje moto „više je bolje“ Sokratovo rasu�ivanje ne nailazi na plodno tlo. Pa ipak, ne mo�e se pore�i da sve više pokazatelja govori u prilog tome kako stil �ivota vo�en stjecanjem da bismo imali što više ne vodi sre�i te da je Sokrat ipak imao pravo.
Promislimo malo o istinitosti tvrdnje: ne postaje se siromašan zato što se nema nego zato što se �eli, a ne mo�e se imati koje nas navodi da zaklju�imo da je siromaštvo - osim, naravno, u ekstremnim situacijama - zapravo mentalno stanje koje proizvodi mentalno nezadovoljstvo. Prema tome, svjesnost o siromaštvu ne mo�e se zadovoljiti samo stjecanjem bogatstva te zahtijeva da se poradi na mentalnom nezadovoljstvu. Gr�ki mit o kralju Midi koji je �elio da se sve što dotakne pretvori u zlato odli�an je primjer toga.
Sokratova mudrost ne le�i u definiranju bogatstva ili siromaštva u materijalnom smislu nego u preciznom opisu unutarnjeg svijeta ljudskih bi�a. On se, naime, ne bavi „standardom �ivota“ nego „kvalitetom �ivota“. U modernom kvantitativnom svijetu brojke su postale osnovno mjerilo za sva pitanja i probleme. Naš �ivotni standard mjeri se koli�inom imovine ili novca te se time odre�uje koliko netko vrijedi. No, kvaliteta �ivota ne odre�uje se vanjskim mjerilima nego unutarnjim osje�ajem dobrobiti. Drugi gr�ki filozof, Heraklit, jednom je rekao da je „�ovjek svemu mjera“ �ime je �elio naglasiti da sva ljudska bi�a imaju osje�aj za proporcije i mjeru – u nekih je sna�nije, a u nekih slabije razvijen. Pravi lideri pronalaze „zlatnu sredinu“ unutarnje ravnote�e i djeluju u skladu s njome.
U svom unutarnjem bi�u istinski lider uspostavlja sklad i ravnote�u izme�u aktivnog i kontemplativnog �ivota. Izbjegava vrtloge sastanaka, beskrajnih rasprava i politi�kih igara. Ostavlja si trenutke predaha za susrete s vlastitim unutarnjim bi�em. Iako je ponekad vrlo teško odvojiti vrijeme na radnom mjestu za povla�enje u osamu i razgovor sa samim sobom, lider zna koliko je to va�no da se uravnote�i i smiri. Vjerovali ili ne, svi lideri to instinktivno znaju.
Odabir „srednjeg puta“ va�na je �ivotna vrlina kojom se lideri moraju pozabaviti, posebice u kontekstu emotivne uravnote�enosti na radnome mjestu usred brojnih emocionalnih transakcija izme�u lidera i njegovih kolega. Tada je, naime, izuzetno bitno da se lider na jednak na�in ophodi prema svima. U slu�ajevima kada tako nije te kada sljedbenici osjete pristranost ili emocionalnu netrpeljivost, kredibilitet lidera nepovratno se urušava. Ljudski umovi vrlo su osjetljivi na sklonost i odbijanje.
Dalaj lama, duhovni vo�a Tibeta, podu�ava jednostavnom testu za provjeru vlastite emocionalne ravnote�e. Sugerira nam da radi emotivnog uravnote�enja vizualiziramo tri osobe - bliskog prijatelja, neprijatelja i neutralnu osobu – a nakon što smo to uradili da dopustimo umu spontano reagiranje. Tada �emo najvjerojatnije svjedo�iti neuravnote�enoj reakciji: prema prijatelju �emo osje�ati spontanu naklonost, prema neprijatelju spontanu odbojnost, a prema neutralnoj osobi ostat �emo indiferentni.
U radnom okru�enju vrlo je zahtjevno i teško objektivno procjenjivati ljude jer smo uvijek pod sna�nim utjecajem prvog dojma o njima. Kako bismo imali pravedan i objektivan stav prema ljudima, kao lideri moramo kultivirati vlastite emocije u svijetlu vrlina objektivnosti i poštenja. A da bismo takvo nešto postigli moramo neumorno tragati za „srednjim putem“ izme�u privr�enosti i animoziteta. Dalaj lama o tome lijepo kazuje:
U �ivotu uvijek imamo prijatelja i neprijatelja, to je neporecivo. Pa ipak, uvijek bismo morali izbjegavati drasti�ne neuravnote�ene emocionalne reakcije prema drugim ljudima. Stanje smirenosti izuzetno je va�no;poput poravnanja zemlje prije negoli je zapo�nemo obra�ivati.