Autor Isaac Asimov u knjizi Words of Science detaljno se pozabavio etimološkom poviješďż˝u brojke „0“ u indijskom kontekstu. Prema njegovu mišljenju „0“ su u srednjem vijeku Arapi prenijeli iz Indije u Europu. Arapi su nulu nazivali sifr što u doslovnom prijevodu znaďż˝i „prazan“. Potom se taj sifr u engleskom jeziku pretvorio u cipher što u doslovnom prijevodu znaďż˝i „riješiti aritmetiďż˝ki problem“. Metamorfoza se nastavila pa se vremenom cipher pretvorio u decipher – sloďż˝enicu koja se odnosi na „pronalaďż˝enje smisla u misterioznom i zagonetnom“.
 
Vraďż˝amo se zagonetnosti i misterioznosti podrijetla nule. U Indiji - zemlji u kojoj je „0“ navodno nastala – brojka je poznata po nazivu shunnyo koji bi se najbolje mogao prevesti kao „praznina“. Posebnost tog broja ogleda se prvenstveno u tome što su ga veliki indijski mislioci od pamtivjeka nastojali iskustveno doďż˝ivjeti kako bi razumjeli što ta nula zapravo znaďż˝i; dakle, nisu se njome koristili samo kao simbolom ili konceptom. Budino iskustvo nirvane u stvarnosti nije ništa drugo doli kvalitativni doďż˝ivljaj nule koji budisti nazivaju shunnyata, a koji se odnosi na iskustvo bezobjektnog polja svijesti. U stvarnosti „objekt“ je entitet koji ometa i prijeďż˝i slobodno strujanje svijesti. Prema tome, neometano strujanje svijesti temeljna je realnost iz koje izviru sve forme i fenomeni pa nula predstavlja posebno snaďż˝nu metaforu realnosti naše egzistencije. Nula je „nešto“ koje izvire iz „niďż˝ega“. Nula predstavlja neizbjeďż˝nu egzistencijalnu prazninu (igra rijeďż˝i na engl. „existential void that none of us can avoid, op. ur.) 
 
U procesu kretnje od filozoskog prema iskustvenom razumijevanju nule sve bolje razumijemo zašto nas Ghandi poziva da se „reduciramo na nulu“. Naime, kada pomnije preispitamo na koji naďż˝in gradimo koncepcije o vlastitom sebstvu vidimo kako se sve što zamišljamo da jesmo zapravo vrti oko našeg ega.
 
Egocentriďż˝na osoba usredotoďż˝ena je na posjedovanje stvari i imovine jer tako dolazi do prividne snage i vaďż˝nosti. Osim toga, egocentriďż˝ne osobe nerijetko reduciraju ljudska biďż˝a na objekte kojima vole manipulirati. Meďż˝utim, takav objektno-usmjereni identitet veoma je ranjiv i prolazan zbog toga što se oslanja na objekte koji su prema vlastitoj prirodi promjenjivi i prolazni. Primjerice, ako se identificiramo s novcem kojeg zaraďż˝ujemo svako smanjenje prihoda dobrano ďż˝e nas uznemiriti. Ako se identificiramo s vlastitom djecom, u trenutku kada nas napuste osjeďż˝at ďż˝emo ispraznost. Prema tome, svaka ego-identifikacija s izvanjskim objektima u duďż˝em rokom zasigurno ďż˝e prouzroďż˝iti nezadovoljstvo. S druge strane postupno reduciranje usredotoďż˝enosti na izvanjske materijalne objekte vremenom ďż˝e potaknuti razvoj nematerijalne dimenzije ega.
 
Razvoj nematerijalne dimenzije našeg ďż˝ivota pomaďż˝e nam napredovati od egocentriďż˝ne osobnosti prema drugoj vrsti osobnosti koju bismo mogli nazvati kozmocentriďż˝nom osobnošďż˝u – onom koja je usklaďż˝ena s vibracijama univerzuma i zakonima prirode. Naime, ako dublje sagledamo sve prirodne fenomene kozmocentriďż˝nu svjesnost pronaďż˝i ďż˝emo u njihovoj srďż˝i: suncokret okreďż˝e svoju glavicu prema suncu jer mu sunce osigurava ďż˝ivotnu energiju; Zemlja se uvijek istom brzinom vrti oko svoje osi voďż˝ena istim kozmiďż˝kim silama kao suncokret. Oďż˝ito je, naime, kako neka nepogrešiva inteligencija povezuje naše male ďż˝ivote s prostranstvom univerzuma, a mi se s tom inteligencijom povezujemo u trenutku kada nauďż˝imo „ďż˝itati rukopis prirode“. Engleski pjesnik William Blake pribliďż˝io nam je djeliďż˝e kozmocentriďż˝ne svjesnosti u predivnim stihovima: