Kako bismo rasvjetlili nabrojane nedoumice, krenimo od atributa svijesti:
 
1. Svijest je univerzalna. Rijeďż˝ je o primarnom stanju našeg postojanja. Meďż˝utim, proces osvještavanja razlikuje se od jedne osobe do druge. Navedeno se moďż˝e drugaďż˝ije izraziti: svijest predstavlja ďż˝isti potencijal, a osvještavanje aktualizaciju tog potencijala. Primjerice, sjeme predstavlja nerealizirani potencijal nastajanja novog stabla; stablo „ďż˝ivi sakriveno“ u sjemenu, a to postojanje se realizira transformacijom sjemena u stablo.
 
2. Svijest predstavlja kvalitativni aspekt �ivota koji se ne mo�e precizno definirati, ali se mo�e iskustveno do�ivjeti. Primjerice, svjesni vode postajemo kroz kvalitativni aspekt vla�nosti koji si ne mo�emo predo�iti pukom kemijskom analizom vode. Osje�aj vla�nosti vode stje�e se isklju�ivo iskustvom.
 
3. Svijest je toďż˝ka susreta subjektivnog i objektivnog. U trenutku kada um dotakne materiju i kada misao percipira objekt, raďż˝a se svjesnost o tom objektu. Primjerice, svjesnost o slatkoďż˝i šeďż˝era rezultat je meďż˝uodnosa subjektivnog osjeta okusa i objektivnih svojstava molekule šeďż˝era.
 
4. Svijest je, dakle, kvaliteta odnosa, a odnosi nisu statiďż˝ni veďż˝ organsko-dinamiďż˝ni, razlikuju se od osobe do osobe i mijenjaju od iskustva do iskustva iste osobe. Primjerice, nerijetko se dogaďż˝a da se ujutro porjeďż˝kamo s kolegom na poslu, a ljutnju tog odnosa osvijestimo tek naveďż˝er – kada sam se pruďż˝i prilika da stupimo u odnos s tim iskustvom.
 
5. Iako u praksi nailazimo na razliďż˝ita stanja svijesti ona ne mijenjaju fundamentalnu prirodu svijesti. Izmijenjena stanja svijesti usporediva su s agregatnim stanjima vode - tekuďż˝inom, ledom i parom - u kojima se vodik i kisik, dva kljuďż˝na sastojka vode, ne mijenjaju na fundamentalnoj razini. Primjerice, pokušate li ispitati razliďż˝ite uzorke vode - u obliku pare, tekuďż˝ine ili leda - nakon što ih stavite pod snaďż˝ni mikroskop vidjet ďż˝ete da se atomi vodika i kisika ne mijenjaju nego uvijek ostaju isti. Unatoďż˝ tome, gledano iz vanjske perspektive, led je sasvim drugaďż˝iji od pare, a para od tekuďż˝ine. Primijeni li se navedena analogija na razliďż˝ita stanja svijesti moďż˝e se zakljuďż˝iti kako se svijest nikada ne mijenja veďż˝ se mijenja proces kojim mi kao ljudi postajemo svjesni.
 
6. Dakle, svijest se moďż˝e najšire definirati kao integralni nepromjenjivi entitet obiljeďż˝en kvalitetama cjelovitosti i nedjeljivosti. Suprotno uobiďż˝ajenim pogrešnim pretpostavkama, pojam svijesti ne odnosi se na mehaniďż˝ke procese koji nastaju interakcijama unutar ljudskog mozga. Štoviše, poznato je da su znanstvenici otkrili posebne moďż˝dane centre za razmišljanje i osjeďż˝anje, ali nisu uspjeli dokuďż˝iti gdje bi se svijest mogla smjestiti. Misao se takoďż˝er moďż˝e lokalizirati u odreďż˝enom segmentu mozga što se ne moďż˝e kazati za svijest koja ostaje nedokuďż˝iva klasiďż˝nom poimanju. U strukturi ljudskog mozga nailazimo na desetak milijardi ďż˝ivďż˝anih stanica ili neurona koji su meďż˝usobno povezani mreďż˝om od tisuďż˝u milijardi sinapsi. Prema tome, kako bi potaknuo jednu jedinu misao u labirintu neurona i sinapsi mozak mora aktivirati bezbroj biokemijskih procesa što podrazumijeva savršeno programiranje, provoďż˝enje i usklaďż˝enost svih komponenti jednog iznimno kompleksnog sustava. Upravo je svijest zaduďż˝ena za realizaciju tog sloďż˝enog zadatka.
 
7. Ako se svijest ne moďż˝e objektivno definirati ni identificirati, kako razumjeti njezinu istinsku prirodu? Suvremeni fiziďż˝ari uglavnom se danas slaďż˝u oko toga kako osnovna gradbena komponenta našeg fiziďż˝kog univerzuma nije materija nego svijest. Pa ipak, moderna znanost još uvijek ne moďż˝e objasniti enigmu strukture svijesti zbog jedinstvenog paradoksa: svijest je jedini alat koji imamo za istraďż˝ivanje svijesti! Prema tome, ispada da je spoznavanje univerzalne svijesti moguďż˝e jedino spoznavanjem vlastite svjesnosti pa ďż˝e svaka potraga za sviješďż˝u u izvanjskome biti neplodna na isti naďż˝in kao što su neplodni pokušaji oka da sagleda samoga sebe. S našom smo sviješďż˝u, naime, toliko intimno povezani da trebamo samo upoznati sebe kako bismo spoznali svjesnost. Rijeďż˝ je o nevjerojatnoj zagonetki ljudskog postojanja koja je prekrasno opisana izrekom: Ona za kojom tragamo u stvari je Ona koja traga.