Evolucija svijesti
 
Upanišade, sveti spisi drevne Indije, ljudski ďż˝ivot izjednaďż˝uju s doďż˝ivljajem svijesti, a osnovnim prirodnim elementima – vatri, vodi, zemlji i zraku – daju obiljeďż˝ja ďż˝ivuďż˝ih entiteta. Prema tome, zemlja po kojoj hodamo ne predstavlja ďż˝vrstu materiju kako se uobiďż˝ajno misli veďż˝ opredmeďż˝enu svijest ďż˝emu podjednako svjedoďż˝e drevni mudraci i moderni kvantni fiziďż˝ari.
 
U svojoj suštini ljudski razvoj ne predstavlja drugo doli proces razotkrivanja svijesti koja proďż˝ima sve ďż˝ivuďż˝e forme na ovom planetu. Zanimljivo, sama rijeďż˝ „razvoj“ (engl. development) ima iste korijene kao pojam „omotati“ (engl. envelope) ďż˝ime se „razvoj“ dovodi u direktnu vezu s “odmotavanjem“ odnosno „oslobaďż˝anjem“ svijesti odnosno „otvaranjem skripte“ naših ďż˝ivota. Naše „um-tijelo-osjetila“ strukture nalikuju omotnici koja obavija svijest. Svrha našeg ďż˝ivljenja ogleda se u tome da ďż˝im više produbimo odnos i doticaj sa sviješďż˝u.
 
Ljudski um i ďż˝ivot evoluirali su strujanjem svijesti. Postojala su, naime, razdoblja u procesu evolucije kada intelekt ljudskih biďż˝a još uvijek nije bio razvijen pa se svjesnost primarno manifestirala na instiktivnoj razini, a instinkt se koristio kao jedini „kompas“ za snalaďż˝enje u raznim ďż˝ivotnim situacijama. U pojedinim plemenima raznih krajeva svijeta instinkt ďż˝ak i danas susreďż˝emo u ulozi osnovnog instrumenta odluďż˝ivanja i „navigiranja“ vodama ďż˝ivota. Primjerice, oslanjajuďż˝i se na instinkt pripadnici nekih indijskih zajednica i danas lako predosjeďż˝aju poplave i kiše. Kod australskih Aboridďż˝ina posebno je razvijen osjeďż˝aj orijentacije koji ih usmjerava ďż˝ak i usred najjaďż˝e oluje. Na razini instinkta ljudska svijest primarno se oslanja na biološku memoriju koja se još naziva „memorijom prirode“ .
 
U evolucijskom razvoju ljudske svijesti intelekt se pojavio kasnije od instinkta. Razvojem civilizacije ljudi su napuštali prirodni habitus šume i dďż˝ugle te su poďż˝eli graditi veďż˝a naselja. Nastajanjem gradova i drďż˝ava ljudski um više se poďż˝eo oslanjati na psihološku memoriju, a sve manje na memoriju prirode utemeljenu na instinktu. Tako su se vremenom sve više razvijale intelektualne sposobnosti i aktivnosti voďż˝ene misaonim procesima.