Svijest kao polje inteligencije
 
Svijest i svjesnost nisu statiďż˝ne supstance nego dinamiďż˝ni i inteligentni entiteti. Svijest je osnova svekolike meďż˝upovezanosti svih objekata i fenomena – ona povezuje razliďż˝ite oblike egzistencije ujedinstvenu ekspresiju ďż˝ivota. Promislite na trenutak o ljudskom tijelu koje se sastoji od više milijardi stanica – srca, mozga, ďż˝eluca i drugih organa – od kojih svaka predstavlja odvojenu ďż˝ivotnu jedinicu. Usprkos tome, svaka stanica usklaďż˝eno funkcionira s drugim stanicama tijela. Primjerice, kada stanice mozga „misle“ da je tijelo gladno stanice ďż˝eluca „osjeďż˝aju“ glad pa se ďż˝ini kao da svojevrsni val inteligencije ujedinjuje stanice mozga i ďż˝eluca u namjeri da stvori doďż˝ivljaj gladi. Rijeďż˝ju, moďż˝dane stanice imaju istu svijest o gladi kao i ďż˝eluďż˝ane stanice.
 
Primijenimo li navedenu analogiju na svijet modernih organizacija zakljuďż˝ujemo da sliďż˝an val inteligencije povezuje razne organizacijske segmente u jednu meďż˝upovezanu cjelinu; da tako nije, organizacije ne bi postojale kao jedinstveni subjekti. Odjel marketinga mora osvjestiti što radi odjel proizvodnje i koje su njegove potrebe, a odjel planiranja mora biti na istoj valnoj duljini s radnicima u proizvodnji koji najbolje predosjeďż˝aju što nosi buduďż˝nost. Shodno navedenom moďż˝e se zakljuďż˝iti: što je protok inteligencije u organizaciji jaďż˝i to je veďż˝a vjerojatnost da ďż˝e ista uďż˝inkovito funkcionirati. Primjerice, pojava interdisciplinarnih timova u industrijskim organizacijama naznaka je da ďż˝e se u 21. stoljeďż˝u gotovo svi resursi ulagati u poboljšanje i iskorištenje energetskog protoka inteligencije. Ukratko reďż˝eno, moderne organizacije sve više pokušavaju izoštriti svijest o sebi!
 
Navedena saznanja uvode nas u novu stvarnost organizacijskog ďż˝ivota pa tako danas razumijemo da one nisu inertne strukture sastavljene od „organizacijskih jedinica“ nego ďż˝iva polja kolektivne ljudske inteligencije – koja se mogu nazvati svijest. Gledano iz te perspektive moďż˝e se reďż˝i da su organizacije svjesni entiteti kroz koje struji inteligencija, da organizacijski ciljevi i organizacijska misija usmjeravaju strujanje inteligencije te da su djelatnici „svjesni provodnici“ koji svojim biďż˝ima odrďż˝avaju dinamiku energetskog protijeka. Dakle, organizacija sluďż˝i kao svojevrsna matrica ili polje u kojoj se odvijaju poslovni procesi, u kojoj suraďż˝uju ljudi i strojevi te u kojoj se isprepliďż˝u brojne interakcije koje podrďż˝avaju kreativnu igru energije.
 
Ideja polja kao metafore za novu realnost pojavila se u modernoj fizici poďż˝etkom 19. stoljeďż˝a kada su Michael Faraday i James Maxwell u fiziku uveli koncepciju „sile polja“ kao alternativu Newtonovoj „mehaniďż˝koj sili“ koja se odnosi iskljuďż˝ivo na materijalne objekte u meďż˝usobnom odnosu. Za razliku od toga, fenomen sile polja proteďż˝e se na razumijevanje sile u razliďż˝itim dimenzijama, a ne samo u materijalnom obliku.
 
Kako bismo ilustrirali naďż˝in funkcioniranja „sile polja“ promotrimo što se dogaďż˝a kada posegnemo za magnetnom šipkom i pribadaďż˝ama u jednostavnom eksperimentu koji pokazuje na koji naďż˝in funkcionira magnetsko polje. Tijekom eksperimenta brzo shvaďż˝amo da magnetsko polje oko magneta nema oštrih granica te da nije limitirano rubovima magneta. Osim toga razumijemo da je polje nevidljivo i otvoreno te da u njemu nema objekata. Takoďż˝er shvaďż˝amo kako je sveprisutno u podruďż˝ju oko magneta što se jednostavno dokazuje uvoďż˝enjem pribadaďż˝a u polje. Naime, kako god razbacali pribadaďż˝e one se rasporeďż˝uju po odreďż˝enom obrascu slijedeďż˝i silnice magnetskog polja.
 
Kada bismo pokušali zamisliti organizaciju kao polje inteligencije, prvo bismo shvatili da organizacija nema vidljive granice. Jack Welch, karizmatiďż˝ni predsjednik uprave General Electrica, direktore je ocjenjivao prema stupnju u kojem utjelovljuju vrijednosti kompanije, a posebice kvalitetu bezgraniďż˝nosti. Pojam „bezgraniďż˝nosti“ plastiďż˝nije se moďż˝e doďż˝arati ako „granice organizacije“ definiramo u kontekstu „posljednjeg klijenta“ ili „posljednjeg dionika“ što se u praksi realno ne moďż˝e uďż˝initi. Niti jedna organizacija, naime, ne moďż˝e precizno utvrditi liniju razgraniďż˝enja nakon koje ďż˝e njezino polje utjecati splasnuti na nulu.