�etiri stanja svijesti
Psihologija filozofskih pravaca vedante i budizma govori nam o tome da su um i materija dva kontrastna pola jedne te iste jedinstvene �iste svijesti te da se u procesu manifestiranja um javlja kao nevidljiva subjektivna polarnost svijesti, a materija kao objektivna i vidljiva polarnost. Prema tome, ako je materija nesvjesna, um kao njezina polarnost obdaren je sviješï¿½u. Dakle, materija nije ništa drugo doli „vidljivi um“. Upanišade jasno ka�u: „Stvari su misli.“
Rije� je o vrlo sna�nom iskustvenom uvidu drevnih mudraca do kojeg su došli dubokim do�ivljajem realnosti, a ne ispraznim spekulacijama. Primjerice, kada bismo pratili evolucijski razvoj ljudskog uma od grube materije mineralnih tvari preko prvih biljaka i �ivotinja, ustanovili bismo kako um vremenom postaje sve sofisticiraniji i suptilniji. Njegova jedinstvena sposobnost – koja �ovjeka razlikuje od drugih vrsta - upravo je samosvijest odnosno „svijest o sebi“, a postojanje samosvijesti izuzetno je va�no jer se njome poti�e nastavak evolucije u pravcu nastajanja tzv. cjelovite samosvjesnosti.
Što to konkretno zna�i? To zna�i da ljudski um ima sposobnost potpunog stapanja s vlastitim izvorom – poljem �iste svijesti. Misti�no iskustvo dostizanja stanja �iste svjesnosti opisano je u religijskoj literaturi te je poznato pod nazivom nirvana, samadhi i prosvjetljenje, a redom ozna�ava stanje cjelovitog i potpunog samoostvarenja.
Indijska klasi�na psihologija navodi �etiri stanja ljudske svijesti: