Osam novih lekcija: od koronavirusa do klime

Otto Scharmer Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch Helsinki. Suosnivaďż˝ SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.

U trenutku kada se 450 milijuna Europljana „zakljuďż˝alo“ u karantenu, SAD su potpuno nespremne oďż˝ekivale nadolazeďż˝i tsunami. "Uskoro ďż˝emo se suoďż˝iti s najgorom javnozdravstvenom katastrofom još od djeďż˝je paralize", tvrdio je tada dr. Martin Makary, profesor Bloomberg School of Public Health na Sveuďż˝ilištu Johns Hopkins. "Nemojte vjerovati trenutaďż˝no dostupnim podacima - ďż˝ak ni onima koji su objavljeni na mreďż˝noj stranici Sveuďż˝ilišta Johns Hopkins. Isti tvrde da je samo 1.600 Amerikanaca zaraďż˝eno koronavirusom. Meďż˝utim, ta brojka govori nam samo o tome da je 1.600 pojedinaca pozitivno na testu. A to zapravo znaďż˝i da je pravi broj zaraďż˝enih barem 25 do 50 puta veďż˝i. Smatram da u ovom trenutku izmeďż˝u 50.000 i 200.000 zaraďż˝enih slobodno hoda uokolo šireďż˝i zarazu na druge ljude."

Prilikom povratka u SAD iz Europe – doslovce posljednjim letom prije sveopďż˝e zabrane putovanja – osjeďż˝ao sam se kao da sam izašao iz vremenske kapsule koja me vratila u neka davno prošla vremena. O istom osjeďż˝aju lamentirali su ljudi koji su tada iz istoďż˝ne Azije stizali u Europu: kao da se kreďż˝u unatrag, u neko prethodno stanje svijesti koje je u zemlji polaska odavno apsorbirano. Taj zaďż˝uďż˝ujuďż˝i procijep inspirirao me da zapišem osam lekcija kojima me poduďż˝ilo novonastala situacija. 


Poremeďż˝aj izazvan koronavirusom preteďż˝a je "novog" koje neumitno dolazi 

Covid-19 dodatno je osnaďż˝io naše stare, dobro poznate probleme. Još je zanimljivije to što je u nekoliko tjedana po pitanju smanjenja CO2 emisija postigao više nego svi razgovori i dogovori o klimatskim promjenama posljednjih desetljeďż˝a u svijetu. Specifiďż˝an je i po tome što je za razliku od uobiďż˝ajenih prirodnih katastrofa - poput uragana, zemljotresa i tsunamija koji obiďż˝no bude najbolje u ljudima povezujuďż˝i ih kroz suradnju – uďż˝inio suprotno. Spomenutu situaciju nedavno je odliďż˝no prikazao kolumnist David Brooks:

"Pojedine prirodne katastrofe - poput uragana, zemljotresa i tsunamija – okupljaju ljude. Meďż˝utim, ako povjerujemo sudu povijesti, lako ďż˝emo zakljuďż˝iti da je s pandemijama obrnuti sluďż˝aj. Pandemije uglavnom razdvajaju ljude. Rijeďż˝ je o krizama u kojima je „socijalno distanciranje“ najveďż˝a vrlina. Strah uvijek nemilosrdno pokida normalne poveznice meďż˝uljudske ljubavi i privrďż˝enosti. 

Giovanni Boccaccio u „Dekameronu“ piše o kugi koja je 1348. godine pogodila Firencu: „Muďż˝no je bilo pratiti kako su graďż˝ani izbjegavali jedni druge, koliko je meďż˝u prvim susjedima bilo teško pronaďż˝i osobu koja se istinski zabrinula za drugoga, kako se rodbina drďż˝ala po strani... Još i gore, jedva da se moďż˝e povjerovati, oďż˝evi i majke napuštali su vlastitu djecu ostavljajuďż˝i ih sudbini na brigu."

U knjizi o londonskoj epidemiji iz 1665. godine, „Journal of the Kugue Year“, Daniel Defoe piše: "To je bilo vrijeme kada se svaki pojedinac morao prvenstveno baviti vlastitim opstankom i sigurnošďż˝u pa nije imao vremena i prostora saďż˝alijevati se nad tuďż˝im nevoljama... Blizina konkretne i trenutaďż˝ne smrti pokidala je sve ljudske veze satkane od ljubavi, suosjeďż˝anja i brige za druga ljudska biďż˝a."