Prosocijalnost: produktivne grupe u kojima se njeguju pravednost i suradnja

Paul W.B. Atkins, David Sloan Wilson, Steven C. Hayes Paul W.B. Atkins, doktor znanosti, direktor Prosocial Institute i predavaďż˝ na Australian Catholic University (ACU). Autor je brojnih znanstveno-struďż˝nih publikacija objavljenih u prestiďż˝nim ďż˝asopisima za liderstvo, menadďż˝ment i psihologiju.     

David Sloan Wilson, evolucijski biolog i ugledni profesor bioloških znanosti i antropologije na Sveuďż˝ilištu Binghamton. Suosnivaďż˝ je The Evolution Institute. Autor je bestselera Darwin's Cathedral: Evolution, Religion, and the Nature of Society.  

Steven C. Hayes, kliniďż˝ki psiholog, profesor na University of Nevada. Autor je ďż˝etrdeset ďż˝etiri knjige i šesto znastveno-struďż˝nih ďż˝lanaka. Prouďż˝ava utjecaj govora na proces kognicije te aplikaciju tih spoznaja na lijeďż˝enje mentalnih bolesti.    

Uvod 

U svibnju 2014. godine smrtonosni virus ebole proširio se Afrikom od Gvineje do Sijera Leonea. U samo nekoliko mjeseci umrle su stotine ljudi s time da je taj broj ubrzo porastao na tisuďż˝e. Stanovnici afriďż˝kih sela nisu razumjeli uzroke zaraze. Uz to, nakon godina rata i sukoba, bili su veoma nepovjerljivi prema strancima koje su nerijetko krivili za svoje nedaďż˝e. Njihov gnjev nije zaobilazio ni humanitarne radnike koji su im pokušavali pomoďż˝i. Na koncu, upravo se tako dogodilo ubojstvo osmorice zdravstvenih radnika i novinara u Gvineji o kojem je BBC opseďż˝no izvještavao. 

Brzo širenje bolesti izazvane ebola virusom nije se uspijevalo suzbiti prvenstveno zbog stoljetnog obiďż˝aja da se mrtvi peru i ljube kako bi rodbina i prijatelji izrazili tugu, poštovanje i ljubav. Humanitarno osoblje odjeveno u ďż˝udna „svemirska“ odijela pokušavalo je odvratiti lokalno stanovništvo od takve prakse, uvesti mjere izolacije i zaštititi oďż˝alošďż˝ene prilikom ukopa pokojnika. Meďż˝utim, savjeti i mjere zdravstvenih radnika redom su nailazili na ďż˝estoki otpor domicilnog stanovništva.

U provinciji Bo u Sijera Leoneu skupina predanih volontera odluďż˝ila se za drugaďż˝iji pristup. Kako su odluďż˝ili suradnju sa seljanima podiďż˝i na novu razinu mnogo su s njima razgovarali kako bi zajedniďż˝ki zaustavili opasnu virusnu zarazu poštujuďż˝i istovremeno lokalne obiďż˝aje i vrijednosti. Umjesto da nameďż˝u „izvanjsko rješenje“ (uobiďż˝ajeni pristup rješavanja problema lidera, menadďż˝era i poslovnih savjetnika, op.ur.) poticali su stanovnike da meďż˝usobno razgovaraju o tome kako iskazati poštovanje mrtvima te istovremeno sprijeďż˝iti širenje zaraze – odnosno kako postiďż˝i navedene ciljeve, a da postignuďż˝e bude prihvatljivo i prilagoďż˝eno njima vaďż˝nim vrijednostima. Nakon nekog vremena manja grupa seljana predloďż˝ila je vrlo praktiďż˝no i prihvatljivo rješenje. Umjesto da tijelo umrlog ďż˝lana obitelji drďż˝e u kuďż˝i, zamislili su da se na odar stavi izrezbareno drvo banane koje bi „glumilo“ pokojnika. Zamislili su da na simboliďż˝nom tijelu provedu uobiďż˝ajene rituale pranja, odijevanja i ljubljenja.

Prihvaďż˝ajuďż˝i opisanu ceremoniju ispraďż˝aja rodbina je bila zadovoljna jer su na tradicionalni naďż˝in izrazili ljubav i poštovanje prema pokojniku - štiteďż˝i se pritom od zaraze. Uz pomoďż˝ volontera, nova praksa ubrzo se proširila Sijera Leoneom što je znatno pridonijelo konaďż˝noj pobjedi nad opakom bolešďż˝u.  

Otprilike u isto vrijeme ravnateljica Museum of Australian Democracy, jedne od najvaďż˝nijih kulturnih institucija u Canberri, razmišljala je o tome kako ujediniti struďż˝njake razliďż˝itih profila oko zajedniďż˝ke svrhe te kako razriješiti interne sukobe i neslaganja koji su duďż˝e vrijeme tinjali u timu, ďż˝ime se ugroďż˝avala uspješna realizacija misije muzeja „upoznati javnost s kulturnom baštinom Australije“. Za pomoďż˝ se obratila iskusnim savjetnicima s  Australian National University s kojima je potom osmislila niz radionica i pojedinaďż˝nih coaching sesija sa svrhom osnaďż˝ivanja povjerenja i sigurnosti u organizaciji. Djelatnici su poďż˝eli otvoreno razgovarati o problemima i izazovima koje su vidjeli te su istovremeno zapoďż˝eli osmišljavati strategiju institucije, konkretne mjere za provedbu ciljeva i akcijske planove za realizaciju strateškog usmjerenja. S obzirom na to da se projekt odvijao u razdoblju izmeďż˝u dvaju velikih ispitivanja stavova zaposlenika australskog javnog sektora, odliďż˝no se moglo procijeniti kako je projekt utjecao na djelatnike muzeja. Rezultati su bili zapanjujuďż˝i! U godini kada je prema istraďż˝ivanju zabiljeďż˝en znaďż˝ajan pad vjere i entuzijazma prosjeďż˝nog australskog drďż˝avnog sluďż˝benika, stavovi djelatnika muzeja o kvaliteti menadďż˝menta, vrijednosti rada koji obavljaju i razini zadovoljstva poslom bili su daleko bolji od prosjeka.