Anne Murray Allen, bivša voditeljica strategije i IT-a najprofitabilnije divizije Hewlett-Packarda i Dennis Sandow, istraďż˝ivaďż˝ Sveuďż˝ilišta u Oregonu, udruďż˝ili su se kako bi zajedno proveli dubinsku analizu društvenih mreďż˝a. Osvrďż˝uďż˝i se na steďż˝ene uvide napisali su: „Na isti naďż˝in na koji je fizika dominirala svjetonazorom industrijske ere, biologija ďż˝e dominirati erom znanja. Biološki svjetonazor sagledava znanje, ljude i organizacije kao ďż˝ive sustave. Navedeno predstavlja kvantni iskorak:
(1) s usmjerenosti na dijelove prema fokusiranju na cjelinu, 
(2) s usmjerenosti na kategorizaciju prema fokusiranju na integraciju."

S obzirom na to da su organizacije - vojska, škole, vlade, korporacije - kljuďż˝ne za rješavanje goruďż˝ih problema s kojima se kao ďż˝ovjeďż˝anstvo susreďż˝emo, te da upravljanjem potiďż˝emo ili ograniďż˝avamo njihovu uďż˝inkovitost, na kraju zakljuďż˝ujemo kako liderstvo i menadďż˝ment gotovo u cijelosti determiniraju sveopďż˝u kvalitetu svijeta u kojem ďż˝ivimo. Menadďż˝ment je stvorio industriju, poslao ljude na Mjesec, spasio ďż˝ivote mnogim bolesnicima i ranjenicima, pobijedio i izgubio ratove. Stoga nam u ovom presudnom trenutku treba „novi menadďż˝ment“ koji ďż˝e kreirati nove sustave kako bismo riješili kompleksne prijetnje klimatskih promjena, odrďż˝ivog razvoja i umreďż˝enog terorizma. Navedeno sadašnju zastarjelu znanost liderstva i menadďż˝menta ďż˝ini osnovnim ograniďż˝avajuďż˝im ďż˝imbenikom u kontinuiranoj potrazi za ljudskim napretkom. ďż˝elimo li se uďż˝inkovito uhvatiti u koštac sa sve sloďż˝enijim problemima nasušno ďż˝e nam trebati sustavi nalik UT-ovom prometnom sustavu koji: 
- su prilagodljivi u realnom vremenu, 
- nisu uvjetovani zastarjelim mentalnim modelima. 

S obzirom na to da kompleksnost nezadrďż˝ivo prodire u najudaljenije kutke našega svijeta, ďż˝ak i svakodnevni prizemni poduhvati vremenom su potpali pod utjecaj neizvjesnosti. U šezdesetim godinama 20. stoljeďż˝a NASA je bila izuzetak koji je danas postao pravilo; tek nekolicina entiteta ne „davi“ se u posvemašnjoj poplavi kompleksnosti. Opskrbni lanci i pouzdane proizvodne linije razbacane svijetom pod udarom su konstantnih i brojnih nelinearnih disrupcija - od nestašice hrane u Zambiji preko epidemije u Kini do oluje na Tihom oceanu - bezbrojni ďż˝imbenici utjeďż˝u na isporuku proizvoda u SAD-u. Ameriďż˝ka tvrtka na ureďż˝enje eksterijera obratila se CrossLeadu (savjetniďż˝ka kuďż˝a, op.ur.) za pomoďż˝ jer su im se organizacijski dijagrami našli pod ogromnim pritiskom realnosti globalnog gospodarstva, kompleksnosti opskrbnih lanaca i napetosti u mreďż˝i odnosa dobavljaďż˝a, trgovaca i potrošaďż˝a. Jedan drugi klijent - velika IT kompanija – gubio je bitku u nastojanju da integrira vlastitu proizvodnju širom svijeta nakon što im je oluja na Tajlandu uništila kljuďż˝ne kapacitete. 

Ponukana pritiskom, AQI je osmislila novo uďż˝inkovito rješenje za borbu u novom okruďż˝enju – isto kao i mi te isto kao što ďż˝e to, prije ili kasnije, uďż˝initi svi ostali. Organizacijska panacea jednostavno ne postoji; uďż˝inkoviti pristupi specifiďż˝ni su za svaku pojedinu organizaciju te se uvijek razlikuju u „detaljima koji ďż˝ivot znaďż˝e“ za razliďż˝ite ljude, mjesta i ciljeve. Pa ipak, vjerujemo kako naš model pruďż˝a dobru polazišnu toďż˝ku koju potom treba individualno razraďż˝ivati. 
Na koncu treba kazati kako ďż˝emo jednoga dana svi mi morati uďż˝vrstiti vjeru kako bismo konaďż˝no zaronili u vrtlog tektonskih promjena. Naše odredište je buduďż˝nost. Iako nam se forme te buduďż˝nosti u ovome trenutku ne ďż˝ine privlaďż˝ne, vjerujem kako ďż˝emo u njima vremenom pronaďż˝i jednaku ljepotu i potencijale koje smo do sada pronalazili u ravnim linijama i pravokutnicima redukcionizma. Za razliku od toga, buduďż˝nost kojoj stremimo pojavit ďż˝e se u obliku organskih mreďż˝a i inďż˝enjeringa odrďż˝ivosti koji ďż˝e stvarati svijet bez „znakova za zaustavljanje“.

Krajem 19. stoljeďż˝a Taylor je pomno pratio poďż˝etke nove tehnološke ere, prepune novih moguďż˝nosti, te je vrlo brzo shvatio da ďż˝e u novom svijetu upravo ljudski rad predstavljati kljuďż˝no ograniďż˝enje. Velike potencijalne dobitke u vidu znaďż˝ajnog poveďż˝anja produktivnosti koje je industrijalizacija obeďż˝avala podrivale su nedosljedne lokalne prakse. Stoga je Taylor odbacio model naukovanja koji je odliďż˝no funkcionirao stoljeďż˝ima te je na njegovo mjesto postavio doktrinu redukcionistiďż˝ke replikabilne uďż˝inkovitosti još uvijek prisutnu u današnjim organizacijama.