Meďż˝utim, najvaďż˝nije je to što obilasci pruďż˝aju lideru moguďż˝nost da doďż˝e do vaďż˝nih uvida zaglavljenih u brojnim slojevima birokratskog izvještavanja. Zato bih redovito prije posjeta jedinicama prokomentirao najvaďż˝nija pitanja u razgovoru s kolegama. Kada bih se konaďż˝no našao na licu mjesta, inzistirao sam da sastancima s liderima prisustvuju i zapovjednici niďż˝eg hijerarhijskog poloďż˝aja te da susreti protjeďż˝u u neformalnoj atmosferi. Iako se, naime, isprva beskorisnim ďż˝inilo dovoditi mlade vojnike na sastanke na kojima su sudjelovali njihovi zapovjednici – redom od narednika do generala – te pritom oďż˝ekivati iskrenost, vremenom sam otkrio kako je ipak moguďż˝e kreirati podrďż˝avajuďż˝e okruďż˝enje. 

Posebna umjetnost krije se u postavljanju pravih pitanja. Iako su brifinzi vrijedni, na njima vam podreďż˝eni obiďż˝no prenose ono što oni ďż˝ele da vi znate. Prema tome, slika koju tako stvarate inherentno je nepotpuna. Promišljena pitanja umnogome vam mogu pomoďż˝i da popunite praznine. 

Nakon adaptacije u interakcijama s narednicima i mlaďż˝im ďż˝asnicima u afganistanskim bazama poďż˝eo sam koristiti specifiďż˝no pitanje: "Kad bih vam kazao da neďż˝emo kuďż˝i sve dok ne pobijedimo - što biste poduzeli da se što prije naďż˝emo na letu za Oklahomu?" U poďż˝etku bi se nasmijali jer su mislili da se šalim. No, ubrzo bi shvatili da sam smrtno ozbiljan te bi se potom zamislili. Smatrao sam, naime, da ďż˝emo znaďż˝ajno poboljšati uďż˝inkovitost ako promijenimo temeljnu paradigmu te ako „gledanje u sat radi povratka kuďż˝i“ zamijenimo „povratkom nakon uspješno izvršenog zadatka“. Iako se redom radilo o dobrim vojnicima i liderima, rijeďż˝ je o osobama koje su nauďż˝ene promišljati u kontekstu „redovne smjene“ - vremenskog horizonta koji nije bio povezan s varijablom „uspješno izvršenje zadatka“. 

Rezultati samo jednog jedinog pitanja bili su impresivni! Tijekom i nakon razgovora veďż˝ina pripadnika postrojbe redizajnirala je vlastiti mindset tako da su iznenada poďż˝eli uzimati u obzir vremenski trajnije borbene strategije i aplicirati ih na pristup misiji. Brza „rješenja“- koja bi ih hitro odvela kuďż˝i – nisu više dominirala. S obzirom na to da su redom bili iskusni vojnici, poďż˝eli su osvještavati ďż˝injenicu da je kraďż˝i vremenski horizont, podrďż˝an „redovnim smjenskim odlaskom kuďż˝i“, u koliziji s kvalitetnim pristupom izvršenju misije. Rijeďż˝ju, osvijestili su iluzornost quick fix rješenja. Unatoďż˝ tome što nisam mogao utjecati na promjenu politike rotacije trupa, po odlasku bih zamolio svakog vojnika da nastavi funkcionirati i boriti na temelju novog mentalnog modela. 

Tijekom posjeta komunikacija se non-stop odvija. Na sastancima u malim skupinama te na veďż˝im okupljanjima uvijek sam nastojao implementirati pristup koji sam smatrao izuzetno vaďż˝nim: ďż˝elio sam da me zapovjednici izravno ďż˝uju. Susrete bih obiďż˝no zapoďż˝eo tako što bih stao blizu nasuprot njima i zamolio ih da me pogledaju izravno u oďż˝i. Potom bih ih zamolio da u roku od sat vremena odluďż˝e hoďż˝e li mi vjerovati ili neďż˝e. Pa bih onda rekao da ďż˝u i ja uďż˝initi isto: "Vaše je pravo da iz prve ruke sudite o lideru koji vas vodi – moje je pravo procijeniti ljude koje ďż˝u voditi u kritiďż˝nim okolnostima." Umjesto da ulazim u rasprave u takvim situacijama nastojim prvo shvatiti, a onda i poštovati njihovu perspektivu. Meďż˝utim, funkcionirati na opisani naďż˝in ďż˝esto nije jednostavno. Vojnik, u svakodnevnoj borbi koja se nerijetko odvija u zastrašujuďż˝im uvjetima, moďż˝e osjeďż˝ati da su njegovi lideri suviše udaljeni od njegove zahtjevne stvarnosti. A ďż˝arobni lijek za navedeni izazov jednostavno ne postoji – puke rijeďż˝i koje umiruju, a da pritom nisu podrďż˝ane konkretnim aktivnostima, najďż˝ešďż˝e potiďż˝u cinizam i defetizam. Ako bih - ďż˝uvši njihove probleme i nedoumice – shvatio da ništa ne mogu uďż˝initi u svezi s time, javno bih to priznao. Takav pristup smatram boljim nego praviti se da ďż˝eš nešto promijeniti, a na koncu ništa ne uďż˝iniš. Iskrenost je u izravnoj korelaciji s poštovanjem. 

U svemu tome posebno je vaďż˝no ostati realan – s „nogama ďż˝vrsto na zemlji“ jer dobronamjerni, energiďż˝ni operativci najďż˝ešďż˝e planiraju više aktivnosti nego što je realno provedivo. Uďż˝urbane interakcije odnosno „voďż˝nja s kratkim zaustavljanjem“ iza sebe redovito ostavlja frustrirane podreďż˝ene - ako ste nekoga nešto upitali ostavite si dovoljno vremena da paďż˝ljivo saslušate odgovor. Pritom uvijek imajte na umu da su stariji iskusni zapovjednici takoďż˝er samo ljudi. Nerijetko bi nam u posjet u Irak dolazile delegacije iz SAD-a koje bi se toliko iscrpile dugim letom i opseďż˝nim rasporedom da bi na koncu zadrijemali dok smo im entuzijastiďż˝no objašnjavali što radimo, ďż˝ime se bavimo te kako nam oni u svemu tome mogu pomoďż˝i. Teško je uďż˝iti ili podupirati jedinice ako pred njima spavate.
U karijeri bezbroj puta sam svjedoďż˝io posjetima velikih lidera koje su nenamjerno negativno utjecale na postrojbe. Dnevni rasporedi obilazaka obiďż˝ni su bili nerealno planirani pa su se zbog toga modificirali u hodu i to tako da se dijelovi unaprijed utvrďż˝enog programa jednostavno odbace. Površinski gledano, radilo se o neophodnoj odluci koja bi za sobom uvijek ostavila „gorki okus“. Kako biste se vi osjeďż˝ali da ste vojnik koji se danima sprema brifirati „velikog zapovjednika“, a on u posljednji tren otkaďż˝e zbog „neodgodivih obaveza“. Vjerujem da takav ďż˝in zasigurno ne bi pozitivno utjecao na ďż˝vrstinu vašeg morala.