Moďż˝da je najbliďż˝e istini kazati kako je temeljni dogaďż˝aj toga vremena bila transformacija prevladavajuďż˝e, srednjovjekovne "slike stvarnosti" u onu koju bismo mogli nazvati proto-moderna. Za srednjovjekovnu stvarnost Zemlja je bila središte svemira - sjedište promjene, izumiranja i otkupljenja kršďż˝ana. Iznad nje su kruďż˝ila svjetleďż˝a nebeska tijela, ďż˝ista i nepromjenljiva, pomicana boďż˝anskim duhom, koja su svojom lokacijom i aspektima utjecala na dogaďż˝aje u ljudskim ďż˝ivotima. Univerzum je bio ďż˝iv i proďż˝et svrhom, a sva biďż˝a karike u Velikom lancu postojanja, s ďż˝ovjekom smještenim izmeďż˝u anďż˝ela i niďż˝ih vrsta. Pojedini su se dogaďż˝aji pojašnjavali boďż˝anskom voljom ili pak njihovom funkcijom u smislenom svijetu.

Obrazovani ďż˝ovjek 1600. godine je još uvijek u sebi gajio opisanu percepciju srednjovjekovnog kozmosa; u 1700. godini njegovi su kolege percipirali neku posve drugaďż˝iju realnost. Na mjestu gdje je nekoďż˝ postojao ďż˝ivi univerzum planeta i zvijezda, sada je sve bilo mrtvo: mehanizam izgraďż˝en i pokrenut od Stvoritelja, s dogaďż˝ajima koji su nastajali kao mehaniďż˝ke i zakonite posljedice prvotnog uzroka. Zemlja se smatrala jednim od mnogih planeta koje kruďż˝e oko jedne od mnogobrojnih zvijezda, koje su meďż˝usobno odvojene nezamislivim udaljenostima. Prirodni resursi i raznolika biďż˝a na Zemlji su postojala samo radi ďż˝ovjeka, da bi se on njima koristio. Iako su ďż˝ovjek i Zemlja s jedne strane uklonjeni s pijedestala u centru Kreacije; s druge je poďż˝ela nastajati slika neograniďż˝enog materijalnog i moralnog progresa kao nove ďż˝ovjekove sudbine. Materijalni napredak je tako zadobio centralni znaďż˝aj u novom svjetonazoru toga vremena. 

Sedamnaesto stoljeďż˝e je vrijeme Galilea i Newtona; obiďż˝no ga smatramo dobom znanstvene revolucije. No, u to su se vrijeme takoďż˝er dogaďż˝ale i druge vaďż˝ne stvari. Ovaj je period obuhvatio kraj Reformacije i uspon Puritanizma u Engleskoj, prvu liberalno-demokratsku revoluciju koja je reformirala veďż˝inu svjetskih vlada, uspon kapitalistiďż˝ke filozofije i kapitalistiďż˝kih institucija. Bilo je to vrijeme velikih kontroverzi u religiji, filozofiji i teoriji društva, koje su zacrtale smjer modernom mišljenju. Uistinu, to je bilo doba nastajanja velike povijesne prekretnice, nakon šest stoljeďż˝a koje opďż˝enito nazivamo Srednjim vijekom. Nakon velikog utjecaja kopernikanske revolucije u ranim desetljeďż˝ima sedamnaestog stoljeďż˝a, smjer je definitivno bio postavljen za ono što danas nazivamo modernim dobom.