Prije nekoliko godina, tijekom jednog mirnog jutra, razmišljao sam o tome kako �e u�enje u organizacijama ili preciznije re�eno, nesposobnost u�enja, uskoro postati "vru�a tema" u stru�nim krugovima. Nakon dugih godina dru�enja s idejama kao što su vizija, uskla�ivanje i osna�ivanje te nakon što sam shvatio da nikada nisam pisao o tome, pomislio sam kako bi mo�da bilo dobro strukturirati neka razmišljanja i uvesti malo reda u to podru�je. Od tada do danas vidio sam da se pojam "organizacijsko u�enje" koristi u mnogim (ne)prilikama i na razne na�ine pa sam stoga još i sretniji što sam napisao knjigu jer, iako takvi tekstovi znaju biti zanimljivi, obi�no nisu dovoljno duboki.
Op�enito gledano, termin se koristio za opisivanje organizacija koje su "brze u nogama." Svi znamo da je današnji svijet turbulentan, da organizacije s velikim brojem hijerarhijskih razina imaju problema s prilagodbom te da mnoge od njih ne�e postojati još zadugo. No ideja po kojoj u�imo samo radi adaptacije �ini mi se loša i neadekvatna. Sama rije� "u�enje" je u suvremenom govoru izgubila ve�inu svojeg zna�enja, postavši gotovo sinonimom za "prikupljanje informacija." Netko bi tako mogao re�i: "Ve� sam davno prije sve nau�io o ra�unovodstvu za menad�ere. Poha�ao sam MBA." Ali, o �emu se zapravo ovdje govori? O tome kako smo nekada davno "zagrijali stolac" i prikupili neke informacije da bi danas mogli neke od njih upotrebljavati.
U�ionica je prili�no mo�na metafora koja podupire ideju o u�enju kao procesu preuzimanja informacija. Naš formalni obrazovni sustav tako�er poja�ava ovu perspektivu - nau�eni smo vjerovati kako postoji neka informacija koju "ekspert" ima, a mi nemamo. Tako�er vjerujemo kako "znamo" onda kada tu istu informaciju, s odre�enom dozom pouzdanosti i vjerodostojnosti, mo�emo ponavljati. Pritom zaboravljamo da nitko od nas nije na taj na�in nau�io voziti bicikl, hodati, pri�ati ili obavljati bilo koju drugu aktivnost za koju bi s pravom mogli ustvrditi da je "nau�ena". Stoga mo�emo slobodno zaklju�iti kako u�enje nema baš previše veze s preuzimanjem informacija, ve� je kod u�enja fundamentalno rije� o unapre�ivanju sposobnosti. U�enje se zapravo odnosi na stvaranje i izgradnju sposobnosti kako bi napravili ono što ranije nismo mogli napraviti. Prisno je vezano za djelovanje, što preuzimanje informacija zasigurno nije. Budu�i da se temelji na preuzimanju informacija koje je samo po sebi pasivno, tradicionalno u�enje je upravo zbog toga obi�no dosadno. S druge strane, pravo se u�enje uvijek doga�a "unutar tijela"; prisno vezano za akciju.
Svatko od nas našao se u situacijama kada nijedan napor niti kreativnost ne uspijevaju probiti zid nerazumijavanja u organizaciji. Što god pokušate, razbije se o hijerarhiju, ili o ustaljene navike kolega, ili se naprosto raspline jer ne mobilizira dovoljno energije da se stvari promijene. Uzalud racionalna analiza koja govori da bi ve�ini bilo bolje ako bi procesi bili jednos