DS: Imajuďż˝i na umu sve što si rekao - zamislimo da danas pokreďż˝eš svoju tvrtku. Kako bi ju postavio, za kakve bi se odnose i vrednote zalagao?

MG: Kao prvo, nastojao bih da ju svatko, kako ljudi izvana tako i oni iznutra, vide kao zajednicu odnosa, a ne kao instituciju. Bila bi to prije svega zajednica ljudi, ljudskih biďż˝a, što bi utjecalo na slabljenje navike vezivanja i identificiranja s tvrtkom, poput razmišljanja "moj uspjeh ovisi o uspjehu moje tvrtke." Vidite, takvi odnosi uvijek vode do straha i napetosti, a lideri su obiďż˝no njihov primarni izvor. Iz tog razloga takvi lideri ne mogu stvarati sretne i zadovoljne zajednice - jer ono što oni "proizvode" nije sreďż˝a, veďż˝ strah i napetost, te na kraju ljutnja, kada stvari ne krenu onim putem kojim je lider zamislio. Volio bih da lideri veďż˝ jednom shvate kako se zapravo nalaze u centru zajednice odnosa i da je doprinos zajednici njihova primarna odgovornost. Ono što ďż˝e dobiti od svojih klijenata posve je sekundarno. 

Nadalje, uspjeh traďż˝i da se vrednote u temeljima poslovanja tvrtke jasno i nedvosmisleno komuniciraju. Jer, naša se ponašanja, misli i stavovi temelje na interakcijama s okolnim svijetom.   

Potrudio bih se da svatko u toj zajednici zadobije osobnu paďż˝nju - lideri rijetko kada vode raďż˝una o tome da svatko, baš svatko, treba osobnu paďż˝nju i razumijevanje. Jer, tako se pojedincu osigurava samo-razumijevanje, koje nadalje omoguďż˝uje samo-odgovornost, znaďż˝ajnu kategoriju koja više-manje svima nedostaje. Smisao samo-odgovornosti moďż˝emo doslovno opisati kao: biti odgovoran sam za sebe. Navikli smo razmišljati da smo ďż˝rtve sustava, krize, svijeta, šefa, obitelji, partnera... Ne slaďż˝em se s tom konstatacijom - sve dok sebe vidim kao ďż˝rtvu znaďż˝i da nisam sposoban ďż˝ivjeti svoj vlastiti ďż˝ivot. Lideri stoga moraju pomoďż˝i ljudima da razumiju i preuzmu odgovornost sami za sebe.

Kada bih danas pokretao svoju vlastitu tvrtku nastojao bih maksimalno potaknuti i osloboditi kreativnost svakog djelatnika. To je jako vaďż˝no jer je kreativnost osnovna svrha ljudske svijesti. Ako je ova konstatacija ispravna, tada se nameďż˝e sljedeďż˝e pitanje: "Kako je uopďż˝e moguďż˝e da lideri pokušavaju potaknuti kreativne potencijale djelatnika tako da im govore što trebaju raditi?" Nije li to paradoksalno?! Kreativnost traďż˝i da bude slobodna. Lideri teško shvaďż˝aju da moraju osloboditi ljude, pomoďż˝i im da oslobode svoju kreativnost. Zašto? Zato što to mogu uďż˝initi samo oni lideri koji su i sami slobodni, kreativni, nesputani unutarnjim i izvanjskim ograniďż˝enjima, raznim vezanostima za moďż˝, poloďż˝aj, novac, ili su pak vezani svojim egom.