Na kraju, svakako bih nastojao povezati obitelji djelatnika i zajednicu tvrtke. Takva povezanost pomaďż˝e da posao ne ostaje odvojen od ďż˝ivota, da se ne podiďż˝u laďż˝ne barijere koje ukalupljuju ljude u iluziju "radnog mjesta."  Ti laďż˝ni pojmovi, "idem na posao, idem kuďż˝i" uopďż˝e ne postoje, produkt su naše mašte. ďż˝ivot je odnos, a odnosi se ne dogaďż˝aju na ovom ili onom mjestu, veďż˝ svugdje kuda se kreďż˝emo. Prema tome, kada uspijemo povezati obitelji sa zajednicom ljudi koju nazivamo "tvrtka", barijere nestaju. Ljudi tada ne misle kako moraju na poslu igrati jednu ulogu a u obitelji drugu - tada oni doista mogu biti ono što jesu.


DS: Mnogi ljudi koji su te upoznali i imali prilike s tobom provesti neko vrijeme tvrde kako nikada prije nisu sreli opuštenijeg, zadovoljnijeg i sretnijeg ďż˝ovjeka. Potpuno se slaďż˝em s njima. Što je to što te ďż˝ini tako sretnim ďż˝ovjekom? Što te nadahnjuje? Je li to tvoj posao, hobi, ili nešto treďż˝e?

MG: Ništa posebno me ne ďż˝ini sretnim. Sam sebe ďż˝inim sretnim, iako pojam "sreďż˝a" ne opisuje najbolje moje unutarnje stanje. Sreďż˝a, u tradicionalnom smislu poimanja, podrazumijeva neku dozu "uzbuďż˝enja", adrenalina, pa tada ďż˝ovjek izjavljuje "Joj, kako sam sretan!". To nije sreďż˝a, nego uzbuďż˝enje - moramo napraviti distinkciju izmeďż˝u ta dva stanja. Osjeďż˝aj zadovoljstva predstavlja stvarnu sreďż˝u za ljudsko biďż˝e, a to je stanje u kojem radost i pozitivna energija iz duše pojedinca prirodno teku u svijet, prelazeďż˝i pri tome na druge ljude. Naďż˝alost, kako sam veďż˝ naglasio, ljudi obiďż˝no takvo stanje upropaste zbog vezanosti - jer ďż˝im osjetimo ovisnost o neďż˝emu radost u nama automatski potamni. Iznenada, strah se pojavljuje u svijesti a slijedi ga ljutnja, vjerna pratilja ovisnosti u trenucima kada nam ono o ďż˝emu smo ovisni nije dostupno. U trenu, miljama smo udaljeni od stanja sreďż˝e i zadovoljstva.

Dakle, sreďż˝a dolazi iznutra. Posao kojeg obavljam zapravo ne doďż˝ivljavam "poslom", iako je takvo stanje potpuno suprotno od nerada i lijenosti. Hobi obiďż˝no podrazumijeva neku vrstu bijega od stvarnosti, a ja ne bjeďż˝im ni od ďż˝ega. Ponekad provedem neko vrijeme na tihom i osamljenom mjestu, kako bih se odmorio, obnovio ili naprosto duboko promišljao. Zato i ďż˝ivim u maloj  kolibi na selu jer mi takav stil ďż˝ivota omoguďż˝ava da uďż˝em duboko u sebe. Redovito meditiram kako bih se osvjeďż˝io i ponovno usredotoďż˝io na izvor energije u sebi. Dakle, ne radi se o bijegu, veďż˝ o prirodnom naďż˝inu zadovoljenja potrebe za obnovom. Mnogi bi pisanje knjiga svrstali u hobi, ali ja ne bih. Pisanjem knjiga izraďż˝avam kreativnost, ponirem duboko u svoju nutrinu i pronalazim novi smisao, dublje uvide u stvarnost ďż˝ivota. Zato pišem, jer tada zapravo razgovaram sam sa sobom.