Dragan Filipovi� je ro�en 1968. godine. Poslovnu karijeru je zapo�eo 1993. godine kao pripravnik u kompaniji DELTA Maxi, nakon stjecanja diplome na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Od tada pa do danas prošao je mnoge liderske pozicije u tvrtkama Delta Holdinga, jedne od 500 najve�ih korporacija u središnjoj Europi. No ipak, priznaje kako mu du�nost generalnog direktora DELTA MAXI Grupe, me�unarodnog trgova�kog lanca s više od 14.000 zaposlenika nekako "najviše le�i". O�enjen je i ima dvoje djece. U prosincu 2003. godine dobio je nagradu Menad�er godine za poslovnost i kreativnost u organizaciji Kluba privrednih novinara Beograda.
IM: Po struci si ekonomist. Da li ti je Delta bilo prvo radno mjesto?
Ekonomski fakultet završio sam u travnju 1993. a u studenom te godine zaposlio sam se u Delti. To mi je bio prvi posao. Došao sam u Deltu tra�iti posao povodom oglasa u novinama koji sam vidio u rujnu. U oglasu su se tra�ili "mladi ljudi, s fakultetom, bez iskustva". Delta je prije toga postojala dvije godine i tra�ila je ljude "tabula rasa", potencijal koji bi trebalo usmjeriti u pravcu u kojem je predsjednik tada vidio tvrtku, ljude i njihovu budu�nost.
Prvih tjedan dana ništa nisam znao. Nisam znao gdje da se okrenem. Zna�i: "De�ko, popuni virman, pusti faks i odnesi mjenice tamo i tamo". Ništa ja nisam znao, osim pitati: "Gdje stoje virmani i kako se popunjavaju, kako da pustim faks, kakve mjenice i kome da ih odnesem?" Prvi tjedan protekao mi je u drami i pitanjima: "Što sam ja na fakultetu radio �etiri godine? Zar sam sve ono u�io samo da bih stekao diplomu?" No, brzo sam to prebrodio u glavi i sam sabi rekao: "�ekaj, polako, da nije bilo te diplome ne bi danas uop�e bio ovdje, ne bi ispunio jedan od tra�ena tri uvjeta. Ostavi sada sve sa strane i u�i što ti se ka�e."
Rastao sam s Deltom, od pripravnika, i sazrijevao, u�io se poslu od po�etka. Sve sam morao u trku - raditi, u�iti, sazrijevati i ispunjavati svoje zadatke. Odgojen sam da pitam ono što ne znam. Ako ne pitam ne�u nikada znati. Ako pak pitam, koliko god srama da postoji u meni on traje samo pet sekundi, nakon �ega postoji šansa da i ja nekome pomognem. To me vodilo tada i danas, jer, što je pet sekundi prema cijelom �ivotu? Pitaš, ideš naprijed i gotovo. Tako sam po prvi puta unaprije�en, vodio sam odjel od �etiri �ovjeka...