IM: Dakle, mlad si po�eo raditi u sustavu i baviti se "operativnim problemima". Kako si unaprije�en, kako si prvi put "dobio svoje ljude"?

Voditelj odjela sam postao 1995. godine, dvije godine nakon završetka pripravniďż˝kog staďż˝a. Kako je firma rasla, traďż˝ila je ljude kojima ďż˝e kadrovski pratiti rast, u smislu voďż˝enja novih odjela. Išlo se na mlade ljude, bez iskustva, kojima je Delta rekla: "Imate godinu ili dvije da se kalite. Kako firma bude rasla, oni koji se pokaďż˝u sigurno ďż˝e dobiti šansu." 1995. u Delti sam bio veďż˝ dvije godine - što je u firmi koja je postojala ďż˝etiri godine veďż˝ bilo "pola ďż˝ivota" - tako se na to gledalo. Rekli su mi: "Ok, vidimo da si savladao osnove. Do sada si odgovarao samo za sebe, a sada ďż˝eš dobiti moguďż˝nost da odgovaraš za tim ljudi." I dali mi da vodim odjel koji je poďż˝eo trgovati s robom široke potrošnje.

Meni je to bio vrh svijeta! Bio sam izvan sebe, mislio sam da je to nešto najviše što u ďż˝ivotu mogu postiďż˝i. Pet ljudi umjesto jednog ďż˝ovjeka! Sam sebi sam govorio: "Vidi, netko mi je dao šansu da vodim raďż˝una o pet ljudi, a ne samo o sebi... jao... što je ovo? Vrh svijeta!"

DP: Dakle, nisi imao onaj stav "predodre�en sam da budem predsjednik uprave"?

Ne, nisam!

IM: Nisi imao takvu ambiciju, nego si bio zahvalan što su ti dali i tu odgovornost, za tih pet ljudi?

Lagao bih kad bi rekao da sam došao u Deltu s namjerom da "nauďż˝im par trikova, pa zatim hitro ispreskaďż˝em sve ove ljude jer imam toliko ambicije da ďż˝u se odmah izboriti do vrha". Nema šanse! Ne.

Prije dvije godine naišao sam na jednu kinesku poslovicu koju do tada nisam ďż˝uo, s kojom se jako dobro mogu poistovjetiti. Poslovica kaďż˝e: "Ono što je tvoje, doďż˝i ďż˝e po tebe". Kad sam to proďż˝itao, pomislio sam: "Pa ja sam uvijek ovako razmišljao!" Uvijek mi je nešto u meni govorilo "ti si takav i tako se ponašaj, a doďż˝i ďż˝e ono što treba doďż˝i... Ni više ali ni manje".

S tim stavom sam došao u Deltu na intervju za zaposlenje, zajedno s gomilom drugih mladih ljudi, svi sa fakultetom i u odijelima. Gospoďż˝i sam rekao sve ono što mi je bilo na srcu: "Privlaďż˝i me dinamiďż˝an i kreativan posao, ne mogu sjediti u uredu ďż˝itavo vrijeme, hoďż˝u da se vide rezultati moga rada, mojeg doprinosa organizaciji i moguďż˝nost da napredujem kad to i zasluďż˝im". Ljudi s druge strane stola su me zaďż˝uďż˝eno gledali. Moďż˝da su drugi kolege isto tako osjeďż˝ali, ali se zbog straha i pitanja kako bi to bilo prihvaďż˝eno nisu jasno izrazili. Pokazalo se kao pun pogodak.