Tajanstveno, zagonetno, misteriozno... Najsvjetlije je iskustvo koje �ovjek mo�e do�ivjeti. Zapravo, radi se o fundamentalnoj emociji, kolijevci istinske znanosti i umjetnosti. Tko zaboravlja ovu istinu, tko zaboravlja na divljenje, �u�enje i zapanjenost, �ivi je mrtvac, ugašena svije�a. - Albert Einstein
Koja je uloga duhovnog iskustva u humanisti�kim znanostima? U kojem odnosu stoje pro�ivljena iskustva svetog i naše sposobnosti propitivanja, divljenja, �u�enja, istra�ivanja, otvorenosti i u�enja? Što doista mislimo kada ka�emo "u duhu... (propitivanja, istra�ivanja, vremena i sli�no)?" Shva�amo li ozbiljno pojam "duha" ili ga tek tako koristimo, ponavljaju�i staru naviku? Ako je odgovor pozitivan, na koji na�in? Primjerice, što se dešava kada osoba zadu�ena za intervjuiranje pristupi svome poslu kao nekoj vrsti svetoga poziva ili, još i bolje, s istinskim osje�ajem zahvalnosti koji je zbli�ava s drugim ljudskim bi�em kao s plemenitom dušom umjesto da koristi klasi�ni, bezli�no-tehni�ko-birokratski pristup? Mislite li da kvaliteta pristupa utje�e na dijalog i rezultate intervjua? Kako �e se sve to odraziti na dobivene informacije? Kako �e se sve to kasnije odraziti na �itatelje?
Koji je pravi razlog tome da je naša zapadnja�ka kultura jezi�nu terminologiju duhovnog iskustva uobi�ajeno ograni�ila na religiozne ljude i mistike, iako u biografijama legendarnih znanstvenika poput Einsteina i Newtona �esto pronalazimo citate sufijskog mistika i pjesnika Rumija ili pak zvonke poruke milosr�a Njegove Svetosti Dalaj Lame?
Ovdje se po�injemo propitivati: nije li zadatak lidera i menad�era, dakle znanstvenika u podru�ju društvenih znanosti, objektivno i nepristrano prikazivati i reflektirati društvena zbivanja u svijetu koji nas okru�uje? Ako je odgovor negativan, koji je onda smisao našeg posla? Je li mogu�e da kroz naše pretpostavke, izbor tema i pitanja u velikoj mjeri sami stvaramo svijet kojeg kasnije otkrivamo? �ivimo li - svatko ponaosob - u svijetu stvorenom vlastitim promišljanjem? Je li mogu�e da društveni sustavi rastu, izgra�uju se i evoluiraju upravo u smjeru naj�ešï¿½ih, upornih i iskreno postavljenih pitanja? Ako je tome tako, o kojim se pitanjima radi?
Na isti smo na�in promišljali o organizaciji s kojom smo kao poslovni savjetnici sura�ivali. Bi li zaposlenici Roadway Expressa, jedne od najve�ih prijevozni�kih tvrtki SAD-a, danas razgovarali o kompletnom redizajnu organizacije izgra�ene na temeljima McGregorove Teorije Y da se on i Abe Maslow, nekada davno, nisu usudili dirnuti u tradicionalno znanje i iznijeti pred javnost novi misaoni koncept, teoriju koja je tada definitivno bila "ispred svoga vremena"? Zašto se dešava da u svijetu suštinski oblikovanom mentalnim modelima, pretpostavkama, idejnim sustavima, kulturološkim konstrukcijama i raznim raspravama tako rijetko nailazimo na plodne teorije poput McGregorove i Maslowljeve? Još i va�nije, što mo�emo sami napraviti kako bi potaknuli potrebnu strastvenost, uzbu�enje, inspiraciju, hrabrost i duhovnost na radnom mjestu i prevladali konvencionalne barijere u procesu transformacije?