Liderstvo slu�enjem: intervju s Ivanom Parlov

Alan ďż˝epec Ivana Parlov, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postala profesorica njemaďż˝koga i hrvatskog jezika i knjiďż˝evnosti te otišla u Afriku (Tanzanija) pomagati najsiromašnijima. Dobitnica je nagrade "Ponos Hrvatske" za 2010. godinu.

Alan �epec, leadership coach, www.alanzepec.com

Nakon završenog studija hrvatskog i njemaďż˝kog jezika i knjiďż˝evnosti, Ivana Parlov odluďż˝ila se za odlazak u Tanzaniju. U Zagrebu je upoznala dvojicu afriďż˝kih studenata teologije, a nakon susreta s tanzanskim nadbiskupom Norbertom Mtegom iz biskupije Songee dogovorila je volonterski posao u osnovnoj i srednjoj školi te na tamošnjem teološkom sveuďż˝ilištu, kao profesorica engleskog i njemaďż˝kog jezika. Unatoďż˝ brojnim predrasudama tipa "zašto ideš dolje?" ipak je otputovala, na "dva mjeseca" kako je prvobitno planirala, da bi na kraju ostala gotovo godinu dana. Potaknuta ďż˝ivotom i djelom Majke Terezije, hrvatska profesorica upustila se u neizvjesnu afriďż˝ku avanturu sa samo jednom ďż˝eljom - "pomagati ljudima u potrebi, gdje god se oni nalazili". Duboko dirnuta afriďż˝kom stvarnošďż˝u te posebno teškim ďż˝ivotom afriďż˝ke djece, s navršenih 26 godina ďż˝ivota odluďż˝ila je sagraditi sirotište u Tanzaniji. Bez ikakvih sredstava, oboruďż˝ana "tek" vizijom, ďż˝eljom i potrebom da uďż˝ini nešto za njih, Ivana je u sljedeďż˝ih nekoliko mjeseci uz svesrdnu pomoďż˝ Vesne Pavliďż˝ i Mateja Skenderoviďż˝a sakupila pozamašan iznos od 100.000 eura i izgradila sirotište za 50 djece u nevjerojatnom vremenskom roku od 6 mjeseci.

Ivana, ovo što si napravila naprosto je nevjerovatno! Svi mi dobro znamo koliko je teško pokretati projekte "od poďż˝etka", ovdje u Hrvatskoj, kada je ďż˝ovjek "kod kuďż˝e" i ima mnoga poznanstva. Uspjela si realizirati veliki projekt u Tanzaniji, i to u tako kratkom vremenskom periodu, bez inicijalnih sredstava… Doista impresivno. Kako je sve to poďż˝elo?

Sve je poďż˝elo još u srednjoj školi. Odrasla sam u Imotskom, gdje sam kroz obitelj i franjevaďż˝ku katoliďż˝ku mladeďż˝ dobila dobre primjere i temelje o kontinuiranom pomaganju ljudima s posebnim potrebama, starijim ljudima, siromašnima... Kada sam došla studirati u Zagreb, nastavila sam aktivno volontirati u raznim ustanovama. Jeste li znali da u Hrvatskoj mnogi ljudi volontiraju? Primjerice, ďż˝elite li volontirati u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici u Zagrebu, upisat ďż˝e vas na listu ďż˝ekanja jer imaju previše volontera. Mnogi ljudi ďż˝ele pomagati pa to i ďż˝ine. Uvidjevši da kod nas potrebe nisu toliko izraďż˝ene, jer nas, Bogu hvala, ima dovoljno, poďż˝ela sam istraďż˝ivati mogu li otiďż˝i negdje izvan granica naše zemlje kako bih pomogla onima kojima je najpotrebnije.

Usporedo s traďż˝enjem angaďż˝mana, poďż˝ela sam ďż˝itati o Majci Tereziji i ocu Gabriďż˝u te shvatila da u meni postoji ogromna ďż˝elja, poziv, nekakva misija da krenem baš u tom smjeru. Da sve ne bi ostala samo puka ďż˝elja, odmah sam se povezala s jednom udrugom iz Splita koja je organizirala volontiranje izvan Hrvatske te su mi oni pomogli u pripremama. No, na kraju nisam otišla preko njih buduďż˝i da njihov program traje godinu dana na koje se tada nisam mogla odluďż˝iti. Iako se na tako daleko volontiranje uobiďż˝ajeno odlazi na najmanje godinu dana, odluďż˝ila sam se za najviše tri mjeseca nakon kojih ďż˝u vidjeti što i kako dalje. Ipak sam odlazila u nepoznato i to sama pa mi nije bilo sasvim svejedno. No, plan se brzo izmijenio. Po završetku prva tri mjeseca nazvala sam roditelje i rekla im da ostajem još tri, pa onda još tri, pa onda još tri tako da sam na kraju u Africi provela gotovo godinu dana.