Partneri
Tema mjeseca: qLife No. 12: AFIRMATIVNO PROPITIVANJE
Članak: Liderstvo slu�enjem: intervju s Ivanom Parlov, Alan �epec
Vratimo se malo na izgradnju sirotišta. Znam da si uspjela sakupiti 100.000 eura za izgradnju, nakon �ega si u vrlo kratkom roku izgradila zgradu. Kako je izgledao taj pothvat? Kako si i zašto došla na ideju da sagradiš sirotište u dalekoj Africi, i to s navršenih 27 godina �ivota?
Na mojem prvom putovanju susrela sam se s tolikom bijedom i bezbrojnim tu�nim pri�ama da si to ne mo�ete ni zamisliti. Kao prvo, AIDS je jako raširen. Poligamija i neobrazovanost sna�no utje�u na širenje AIDS-a. Budu�i da mještani ništa ne znaju o toj bolesti, oslanjaju se na lokalne vra�eve koji tvrde da je bolest izmišljotina bijelaca samo da bi im prodali raznorazne ljekovite trave. Osim AIDS-a, ljudi masovno umiru od malarije. Tako se �esto dešava da djeca na kraju pri�e ostanu siro�ad. Prvo umiru roditelji, ostaju s bakama i djedovima, a kada i oni odu, ostaju sami. Primjerice, u jednoj obitelji odmah po ro�enju djeteta umrli su otac i majka. Maleni je ostao s djedom i bakom. Kada je baka umrla, 90-godišnji djed jedini se brinuo za malog. Dijete je doslovce bilo gladno jer je djed bio nepokretan pa me �esto molio da se pobrinem za njega. Kako da se pobrinem za de�ki�a? Gdje sam mogla s njim? Na�alost, takva su djeca osu�ena na milost susjeda i ulice. Jedino im oni mogu pomo�i da ne umru od gladi. Nekoliko sli�nih iskustava natjeralo me na promišljanje o tome što bih doista mogla u�initi po tom pitanju. Tako se rodila ideja: izgradit �u dom za ostavljenu i nezbrinutu djecu.
Opiši nam malo što se tada dešavalo u tvojoj nutrini. Je li bilo teško vjerovati da �eš uspjeti, da je mogu�e ostvariti nešto tako veliko?
Dobro se sje�am trenutka kada sam odlu�ila krenuti u pothvat. Sje�am se ogromne sumnje koja me neprestano izjedala. Kako �u ja, s navršenih 27 godina, bez poznanstava i veza s utjecajnim pojedincima, sakupiti tolike novce? Nakon po�etne nelagode, sumnja se više po�ela usmjeravati na to koliko �e mi vremena trebati da sve to u�inim, dok je vjera da �u sigurno u tome uspjeti sve više ja�ala.
Prvo sam krenula uvjeravati rodbinu i prijatelje da mi pomognu. Me�utim, me�u njima nisam mogla prikupiti 100.000 eura. Trebalo nam je nešto drugo, nešto što �e utjecati na širi krug ljudi, na širu javnost. Odlu�ila sam napraviti donacijsku izlo�bu svojih fotografija iz Tanzanije. Zamolila sam Crkvu da to uradim pod njihovim okriljem, da se nakon svake mise objasni što �elimo posti�i te o kakvom je projektu rije�. Ljudima smo omogu�ili da kupuju fotografije ili doniraju sredstva prema svojem osobnom naho�enju. Zatim smo po istim na�elima po�eli sura�ivati s knji�nicama. Tako je sve po�elo.
