Na jednoj misi znali smo prikupiti i do 30.000 kuna. Odaziv nas je naprosto šokirao. Što smo se sna�nije trudili to su ve�i iznosi dolazili na ra�un udruge. Jednom smo prilikom zaprimili pojedina�nu anonimnu donaciju od 150.000 kuna! Nikada nismo saznali tko je donator. Na kraju smo u samo nekoliko mjeseci uspjeli skupiti svih 100.000 eura. Sagradili smo dom za 50 djece u samo 180 dana.
Zvu�i nevjerojatno da u današnje vrijeme netko nekoga uspije potaknuti na uplatu iznosa od 150.000 kn i to za projekt koji se realizira daleko izvan Hrvatske. Što misliš, zašto ti ljudi vjeruju?
Mislim da je pomoglo to što sam provela godinu dana �ivota volontiraju�i u Africi. Ljudi su to do�ivjeli kao svojevrsnu �rtvu. Iskreno, meni je takvo razmišljanje pomalo smiješno jer se vjerojatno radi o najljepšoj godini moga �ivota. Izgradila sam se kao osoba, a pro�ivljeno iskustvo beskrajno me obogatilo. Kada dajete cijeloga sebe u nešto što ima smisla, u nešto što �ini neku razliku i poma�e, jednostavno nema ve�eg zadovoljstva i blagoslova. Vjerujem da su ljudi prepoznali u meni zahvalnost i iskrenost davanja od srca što ih je zatim nagnalo da se odlu�e podr�ati me.
Mnogi veliki lideri opisuju svoj uspjeh osje�ajem vodstva "ne�eg što je ve�e od njih samih". Takav osje�aj vodstva sna�no je utjecao na njihovu vjeru koja je zatim nadja�ala sve prepreke i neda�e na putu ostvarenja, kako to oni znaju re�i "�ivotne misije". Kako si se ti tada osje�ala? Jesi li se i ti osje�ala vo�enom?
Za mene katolkinju i kršï¿½anku snaga je stizala od Boga. Odrasla sam u normalnim uvjetima gdje nisam imala priliku vidjeti ni zamisliti 100.000 eura u komadu, na jednom mjestu. Kao ljudskom bi�u, moja su iskustva i dotadašnja uvjerenja bila prepreka prema cilju. Vjera da me vodi Bog dala mi je osje�aj da je ovo moj poziv, moja misija, razlog radi kojeg �ivim ovaj �ivot i da mogu u�initi mnogo više nego što to moj um mo�e zamisliti. Što sam imala od toga da se bojim? AIDS, malarija, nepoznata zemlja i ljudi, sve su to bili dobri razlozi da se nikada ne upustim na tako daleko putovanje. Umjesto toga, u godinu dana koliko sam dolje �ivjela, nisam popila ni jednu tabletu. Imala sam veliku vjeru da me Bog �uva i vodi, da �u tamo biti koliko je potrebno te da �u odraditi ono što On smatra da je potrebno. Daj Bo�e da uspijem nekako do kraja �ivota opravdati to svoje poslanje, pomaganjem širem krugu ljudi i da to odradim kako treba!