S ciljem cjelovitijeg sagledavanja i suo�avanja s kompleksnim problemima današnjice, u prošlom broju qLifea tri teksta bavila su se zajedni�kim poduhvatima poslovnog, javnog i civilnog sektora. U tom smislu ovaj se �lanak osvr�e na primjenu metode "afirmativnog propitivanja" (eng. Appreciative Inquiry, u daljnjem tekstu skra�eno AP) u Hrvatskoj i to u razli�itim gospodarskim sektorima.
Tako se u hrvatskoj podru�nici multinacionalne kompanije Siemens ve� desetak godina metoda AP koristi na treninzima i strateškim radionicama, Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) nedavno je provelo proces strateškog planiranja na temelju AP metode, a studenti i djelatnici ZŠEM - Zagreba�ke škole ekonomije i menad�menta upoznati su i otvoreni prema primjeni ove metodologije te je �esto koriste u organizaciji i implementaciji obrazovnog procesa. Pored navedenih primjera, u cilju pokretanja pozitivnih promjena �etrdesetak prakti�ara iz razli�itih sektora prisustvovalo je radionicama na kojima se iskustveno i teorijski prolaze �etiri faze AP procesa.
Istovremena primjena AP pristupa u razli�itim sektorima va�na je radi prepoznavanja, razvijanja i korištenja potencijala koji omogu�uju efikasnu suradnju i zajedni�ko stvaranje odr�ivih rješenja potrebnih zajednici u kojoj �ivimo. AP, afirmativno propitivanje u svojoj je biti metoda za sustavne promjene u kojima u�estvuju svi dionici ili barem predstavnici svih dionika. Sudjelovanje u AP procesu osna�uje pripadnost i odgovornost te istovremeno poti�e kreativnost i povezanost me�u ljudima koji sura�uju.
Svako društvo te�i najboljoj viziji samoga sebe
Sli�no kao što je prije masovnog po�etka korištenja automobila i aviona nemogu�e bilo zamisliti današnje brzine putovanja do geografski udaljenih mjesta, danas je jednako tako teško zamisliti istinski u�inkovite promjene u društvu. U tom smislu AP se name�e kao jedan od mogu�ih budu�ih standardnih protokola za brzi razvoj zajednice prema najjasnijoj viziji sebe same.
Svakome od nas dobro je znano kako je to �ivjeti u zajednici kada pojedinci ne dijele zajedni�ke ciljeve. Motivacija ljudi je kratkoro�na, akcije su kaoti�ne i nezavisne pa se stoga rezultati me�usobno ne podr�avaju. U takvim neusmjerenim zajednicama, privatnim ili poslovnim, doprinos pojedinca prije je iznimka nego pravilo dok se ciljevi (pre)�esto definiraju u kontekstu postoje�ih problema. Pritom je va�no naglasiti kako AP uva�ava problemski pristup i svrhovitost koju on nosi, ali tek u smislu zajedni�kog razvoja sustava.