Tada sam pogledao svoju ženu. S lica nije mogla skriti jasne znakove posvemašnje zbunjenosti. "Nemojte mi samo reći da sam ja kriva. I ti, Jerry, i ti, tata, i ti, mama… svi ste odjednom navalili da se posjeti Abilene. Pristala sam samo zbog vašeg entuzijazma. Ni u ludilu mi ne bi palo na pamet voziti se po toj žezi."

Potom se svekar priključio razgovoru i to s jednom jedinom riječi: "Sranje." Nastavio je elaborirati ono što je već svima bilo jasno: "Slušajte, uopće nisam želio ići u Abilene. Predložio sam tu ideju samo zato što sam mislio da se dosađujete. Rijetko nam dolazite u posjet pa sam želio da vam bude lijepo s nama. Sigurno bi mi draže bilo da smo nastavili igrati domino i piti limunadu u hladovini verande."

Nakon žustre razmjene optužbi, ostali smo sjediti u tišini. Četiri odrasle, razborite osobe koje su svojom voljom upravo prevalile 170 km u oba smjera, kroz pustinju, po paklenoj vrućini i nesnosnom vjetru, a sve kako bismo večerali u trećerazrednoj gostionici u Abileneu, unatoč tome što onamo nitko nije želio ići. Posve besmislena situacija!

Barem se takvom činila u tom trenutku. Međutim, opisano iskustvo koje sam tog dana stekao u Colemanu pomoglo mi je da kasnije osvijestim isti obrazac u mnogim organizacijama s kojima sam surađivao i koje su se našle u vrlo sličnim situacijama. Posljedično, mogu zaključiti da mnogi lideri i menadžeri, vodeći svoje organizacije, iskuse slično "putovanje u Abilene". Na njihovu žalost, negativne posljedice takvog putovanja mjerene u stradanjima ljudi i ekonomskim gubicima daleko su ozbiljnije od posljedica koje je iskusila naša mala "abilenska grupa".

Stoga sam ovu neobičnu tendenciju grupe ljudi da se upusti u avanturu koju zapravo nitko od članova ne želi nazvao abilenski paradoks. Naime, vrlo često se događa da organizacije upadnu u zamku abilenskog paradoksa upuštajući se u aktivnosti ili projekte koji su u suprotnosti s onim što doista žele, čime potkopavaju svrhu i ciljeve poslovanja. Teoretičari poslovne filozofije i prakse obično tvrde da je širom svijeta upravljanje konfliktima najveći organizacijski izazov. Međutim, opisani paradoks upućuje na poseban problem upravljanja prešutnim i izrečenim dogovorom koji se često pokazuje ključnim uzročnikom disfunkcionalnosti. Zbog toga u ovom članku želim pojasniti suštinu tog problema te navesti neke od metoda pomoću kojih se organizacije mogu nositi s pogubnim efektima abilenskog paradoksa.