Tiranija grupe i fenomen "sam protiv svih"

Jerry B. Harvey Jerry B. Harvey, predavač,  publicist i poslovni savjetnik, poprofesor emeritus menadžmenta na Sveučilištu George Washington i autor legendarnog članka The Abilene Paradox po kojem je snimljen edukativni film.

Zbog veličanja individualnosti u modernom društvu, utjecaj grupe na pojedinca nerijetko promatramo iz negativne perspektive. Posebice se to odnosi na brojna znanstvena istraživanja i teorije kojima se potiče uvjerenje da je intelektualni i moralni integritet pojedinca u sukobu s iracionalnim, tiranskim pritiskom grupe kojoj se u konačnici uvijek mora podrediti. Primjerice, u knjizi Totem i tabu Sigmund Freud opisuje dinamiku pritiska grupe koja članove primitivnih zajednica prisiljava na aktivnosti protivne njihovim uvjerenjima i vrijednostima. Nadalje, eksperimenti Solomona Ascha sugeriraju da se pojedinci u određenim situacijama prilagođavaju zahtjevima grupe čak i kada isti prkose zdravom razumu te kada se očigledno kose s njihovom osobnom percepcijom. Bionovo stajalište o nesvjesnom mentalnom stanju grupe i Janisove teorije o grupnom razmišljanju također podupiru ideju o nevidljivim silama pomoću kojih grupa tjera pojedince na djelovanje protivno vlastitim uvjerenjima. Budući da sam i sâm vjerovao u opisanu doktrinu, moja doktorska disertacija također je pridonijela veličanju snage grupnog konformizma i tiranije grupe.

Međutim, tijekom vremena promijenio sam uvjerenja. Danas, naime, smatram da je tiranija grupe relativno rijedak i izolirani fenomen koji ni približno nije rasprostranjen u mjeri u kojoj nam tradicionalna društvena znanost sugerira. Štoviše, rekao bih da je u većini slučajeva riječ o općeprihvaćenoj negativnoj predodžbi koju u okvirima prevladavajuće kulture podržavaju brojni bihevioralni znanstvenici i teoretičari menadžmenta. Razlog tome jednostavan je: prebaciti krivnju na drugoga kako bismo opravdali vlastito neodgovorno ponašanje i gubitak integriteta. Do navedenog zaključka došao sam na dva načina.

Prvo, niz godina proučavao sam fenomen koji sam potom nazvao abilenskim paradoksom. Ukratko, zaključio sam da dinamika straha pokretana negativnim predodžbama, egzistencijalnim rizicima i strahom od odbacivanja vrlo često potiče grupu da na kolektivnoj razini prihvati aktivnosti s kojima se članovi grupe - na individualnoj razini - uopće ne slažu. Naime, pišući o abilenskom paradoksu, shvatio sam da konformizam zapravo često zamjenjujemo "putovanjem u Abilene", kada članovi grupe misle da se moraju prikloniti mišljenju većine, iako se ono kosi s njihovim osobnim željama.

Drugo, osviješteni obrazac abilenskog paradoksa potom sam aplicirao na brojne članke o psihološkim eksperimentima, koji navodno pokazuju da tiranija grupe i grupni konformizam doista postoje. Čitajući ih iznova, u novom svijetlu, zaključio sam da spomenuti znanstveni radovi ni na koji način ne potvrđuju postojanje pritiska grupe na pojedinca, nakon čega su ljudi prisiljeni na konformizam.

Klasični Aschov eksperiment jedan je od takvih primjera i pravi prototip psihološkog istraživanja koje navodno demonstrira negativan utjecaj grupe na pojedinca. Neki od vas vjerojatno će se brzo prisjetiti pokusa koji se bavio ljudskom percepcijom te je u svrhu istraživanja koristio sedam ispitanika. Poredani ispred voditelja eksperimenta, ispitanici su trebali pažljivo promatrati dvanaest parova slika, po dvije u isto vrijeme (vidi sliku 1.) kako bi usporedili tri linije na prvoj slici sa standardnom linijom na drugoj slici. Zadatak je prividno jednostavan: odgovoriti koja od tri linije za usporedbu najbolje odgovara standardnoj. Naime, situacija je toliko očigledna da bi jedino slijepac mogao pogriješiti.

Međutim, naglašavam riječ "prividno" jer je od sedmero sudionika u eksperimentu njih šestero (tzv. instruirani subjekti) bilo u dosluhu s voditeljem s kojim su tajno surađivali, a tek nad jednim (tzv. ključnim subjektom) provodilo se istinsko ispitivanje. Dakle, voditeljevi suradnici odgovarali su prema prethodno dobivenim instrukcijama, a ključni subjekt uvijek je odgovarao posljednji, nakon što je čuo odgovore drugih ispitanika.