Intervju: Alen Premužak

Alen Premužak, Marko Lučić Alen Premužak, predsjednik Uprave, Hrvatska pošta d.d.


Marko Lučić, urednik i član Uprave, Quantum21.net, qLife

Marko Lučić: Alene, molim te da nam na početku intervjua kažeš o sebi?

Alen Premužak: Rođen sam 1974. u Njemačkoj, gdje sam dvije godine pohađao osnovnu školu, što se pokazalo jako dobrim, već i zbog toga što sam tako na lakši način naučio njemački jezik. Godine 1982. s roditeljima sam se vratio u Hrvatsku. Srednjoškolsko obrazovanje stekao sam u tadašnjem MIOC-u, po završetku kojega sam upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Međutim, upis na Ekonomski fakultet ne bih nazvao promišljenom životnom odlukom, već prije odlaganjem odluke o tome čime se želim baviti u životu.

Naime, mislim da je prilično teško bilo kojoj osobi sa 18 godina odlučivati o tome čime se želi baviti te čemu će posvetiti svoj život. Barem je meni tako bilo u tom specifičnom trenutku. Dakle, Ekonomski fakultet tada je bio dobar kompromis jer je osiguravao široki dijapazon mogućnosti nakon završetka. Stoga ne mogu reći da sam tada svjesno upravljao svojom budućom karijerom; prije bih rekao da se to dogodilo negdje sredinom studija kada sam upisao smjer organizacije i menadžmenta.

ML: Kako i gdje je započela tvoja karijera?

AP: Prvo zaposlenje sam imao u Plivi, i to 1997. godine. Na posljednjoj godini studija javio sam se na natječaj za Plivinu stipendiju, međutim, kako sam se bližio završetku fakulteta, nikada je nisam konzumirao. Pliva je tada bila najpoželjniji poslodavac, poznata po opsežnim ulaganjima u obrazovanje kadrova. Po povratku iz vojske, odmah sam se javio u njihovu kadrovsku službu i nakon nepunih desetak dana stupio na prvi posao. Smatram da sam tada imao veliku sreću jer mi je pružena prilika raditi u odjelu strateškog planiranja, u kojem sam zatekao nekoliko bivših dugogodišnjih direktora velikog poslovnog i životnog iskustva, koji su mi potom omogućili da upijam njihova znanja i iskustva. Puko ispijanje kave s nekim od njih, jedanput mjesečno, pokazalo se vrlo vrijednim iskustvom, na kojem sam im veoma zahvalan. Svaka im čast, ulagali su svoje vrijeme i energiju u jednog mladog, nadobudnog pripravnika.

Kao što sam već rekao, Pliva je tada jako puno ulagala u obrazovanje pa su mi se pružale brojne prilike da pohađam odlične edukacijske programe. Iako mi tada sve to nije baš previše značilo, danas sam svjestan koliko sam profitirao. Moram priznati da je ta kompanija više dala meni, nego ja njoj. Vjerojatno u tome nisam jedini, budući da je mnogo vrhunskih hrvatskih menadžera stasalo upravo u toj tvrtki.

ML: Vjerujem da si negdje u to doba počeo otkrivati u kojem smjeru idu tvoje poslovne strasti, što te motivira i vuče prema naprijed?

AP: Naravno. U tom smislu naveo bih tri ključna termina: uspjeh, izazov i promjena, s time da pod "promjena" mislim "promjena nabolje". Rutinske i monotone situacije jednostavno su mi odbojne.