ML: Što se događalo u tvojoj karijeri nakon Plive? Koja si iskustva stekao u drugim kompanijama?

AP: Godine 2003., po završetku MBA studija, zaposlio sam se u LURA-i, današnjem Dukatu, na poslovima akvizicija, a poslije u operativnoj prodaji. To mi je bila želja, budući da do tada nisam imao direktnih kontakata s tržištem i prodajom. Svakako je dobro steći takvo iskustvo u bilo kojoj FMCG kompaniji. Nakon toga sam osnovao vlastitu savjetničku tvrtku za mala i srednje velika poduzeća, specijaliziranu za spajanja, valuacije i akvizicije. Potom mi se ukazala još jedna sjajna prilika, kada sam dvije godine bio direktor u marketinškoj agenciji Bruketa&Žinić. To mi je iskustvo bilo posve različito od svih dotadašnjih.

Mislim da su me raznolika iskustva - kako u smislu veličine kompanija u kojima sam radio, tako i u smislu raznolikih biznisa i organizacijskih kultura - jako obogatila. Takve promjene zaposlenja smatram jako važnim za stjecanje "širine".

Onda je došla 2009. godina kada se pojavila prilika za prelazak u Hrvatsku poštu. Tadašnji predsjednik uprave u kratkom je vremenu doveo dvadesetak menadžera koje je priključio dotadašnjem kadru odgojenom u Hrvatskoj pošti. To je bila ključna odluka i ključni moment jer se pojavila kritična masa ljudi spremna uvoditi promjene. Kada sam 2012. postao predsjednik uprave, bilo je puno lakše jer sam zatekao vrlo kvalitetan tim ljudi.


ML: Koja je ključna razlika u vođenju kompanije u javnom i privatnom vlasništvu?

AP: Uopće nije upitno da u oba slučaja poslovni izazov postoji. Ključne razlike pronalazim u drugačijim interesnim skupinama. U slučaju privatne kompanije ključne su uloge vlasnika, potrošača i djelatnika pa u takvoj "konstelaciji snaga" svu energiju možete usmjeriti na poslovni izazov. S druge strane, u javnoj kompaniji nailazite na izuzetno veliki interes medija, politike, socijalnih partnera, pa i šire javnosti te građana. Svi oni imaju neka očekivanja i važni su za kompaniju u nekom ili više aspekata. Komunikacija s tako širokim krugom dionika oduzima mnogo vremena, ali je apsolutno potrebna i neizbježna. Na to se morate pripremiti kada prihvaćate neku ulogu u javnom poduzeću. Riječ je specifičnim "pravilima igre".

Pritom mi se ne sviđa percepcija javnosti po kojoj u javnim poduzećima imamo samo loše lidere i menadžere. Riječ je o generalizaciji, a generalizacije rijetko kada pogađaju bit. Osobno poznajem brojne izvrsne lidere i menadžere koji rade u državnim kompanijama i vuku ih prema naprijed. Na koncu, sve što smo napravili u Hrvatskoj pošti posljednje dvije i pol godine rezultat je kvalitetnog menadžmenta i timskog rada. Primjerice, top-menadžerski tim HP-a čine ljudi s dugogodišnjim iskustvom u velikim kompanijama koje nemaju veze s javnim sektorom. Upravo su ti ljudi promijenili organizacijsku kulturu firme stvorivši tržišno fokusiranu tvrtku. Osim toga, aktivno sudjeluju u stvaranju novih kadrova za koje će se jednog dana pričati da su potekli iz Hrvatske pošte, što me posebno veseli.